Samra Pehilj, direktorica Sektora za razvoj Međunarodnog aerodroma Sarajevo: Žene su znanjem i posvećenošću oplemenile avio industriju

Malo ko bolje od Samre Pehilj, direktorice Sektora za razvoj Međunarodnog aerodroma Sarajevo, žene koja je profesionalni život posvetila razvoju ove kompanije, zna da se iza svakog polijetanja i slijetanja aviona krije mnogo više od piste i terminala. Malo ko bolje od nje zna da su u svaki let koji nam se danas sa ovoga aerodroma podrazumijeva utkane godine planiranja, na hiljade odluka i stotine ljudi koji svakodnevno rade da bi jedan složen sistem funkcionisao besprijekorno.

Od poslijeratne obnove do današnjih investicionih ciklusa, svjedočila je i učestvovala u transformaciji sarajevskog aerodroma u modernu evropsku zračnu luku. U razgovoru za Poslovne novine govori o izazovima razvoja, odgovornosti liderstva, mjestu žena u avio industriji i vlastitoj tvrdoglavosti koju ni nakon tri decenije rada nije spremna mijenjati.

Razvojni ciklus koji ne prestaje

Međunarodni aerodrom Sarajevo posljednjih godina prolazi kroz intenzivan razvojni ciklus. Koje projekte smatrate najznačajnijim u tom procesu i na šta ste posebno ponosni?

„U periodu od 2019. do 2024. godine bila sam izvršni direktor za razvoj Međunarodnog aerodroma Sarajevo i u tom periodu se zapravo desila njegova ekspanzija i otpočeo veliki investicioni ciklus, zanimljiv, zahtjevan i vrlo intenzivan. U to je vrijeme rađena nadogradnja i modernizacija terminala B, kao i proširenje platforme. Bili su to projekti koje sam lično nadzirala i kojima sam rukovodila. To su, govorim bez lažne skromnosti jer joj zaista nema mjesta, projekti koji su obilježili taj period. Također smo zgradu, u kojoj danas rade Uprava i sve prateće službe i sektori, radili paralelno sa izgradnjom terminala B. Sektor razvoja, kojim upravljam, nastavlja intenzivan rad na daljnjoj modernizaciji Terminala B. Razvojni ciklus jednog aerodroma nikada ne prestaje jer uvijek ima još nešto što se može uraditi na poboljšanju infrastrukture. Teško je izdvojiti projekt za koji bih mogla reći da me čini posebno ponosnom jer ovdje se zaista svaki dan dešavaju divne stvari. Jako sam ponosna na ljude, na kolegice i kolege koji su ostajali nakon radnog vremena, koji su rješavali probleme u hodu i koji su svaki projekt doživljavali kao svoj. Veliki projekti su uvijek samo rezultat zajedničke energije i zajedničke vizije.“

U medijima često, kada se govori o napretku Međunarodnog aerodroma Sarajevo, možemo ispratiti informacije o rastu broja putnika ili otvaranju novih linija, ali manje o infrastrukturnim i tehničkim izazovima koji taj rast prate. Kako izgleda planiranje razvoja aerodroma iz perspektive sektora na čijem ste čelu?

„Glavni dokument na osnovu kojeg se planira razvoj je Master plan razvoja Međunarodnog aerodroma Sarajevo koji je napravljen 2008. godine za period od 20 godina. Mi smo trenutno u pripremi projektnog zadatka za novi master plan, koji će važiti od 2028. godine. To je, najjednostavnije rečeno, razvojni dokument koji planira svu infrastukturu koja treba jednom aerodromu. To podrazumijeva analizu šta treba od novih objekata, novih kapaciteta, šta će se u određenom vremenskom periodu morati popraviti ili zamijeniti zbog trošenja i protoka vremena. Mi se uglavnom držimo tog plana i u skladu s tim planiramo, kroz jednogodišnje i trogodišnje projekcije, investicije za te periode. U skladu s tim, pratimo razvoj i rezultate, broj aviokompanija koje koriste naše usluge, broj putnika i slične parametre, što nam je također jedan od pokazatelja gdje trebamo usmjeriti naš fokus kada govorimo o razvoju. Ovako na prvu, reklo bi se da je komplicirano, ali kada postoji sistem, prilično je cijeli proces jednostavan.“

Samostalno finansiranje projekata

Koliko je, evo da naši čitatelji saznaju iz prve ruke, zahtjevno uskladiti rast kapaciteta sa strogim međunarodnim standardima sigurnosti i kvaliteta?

„Vrlo je zahtjevno jer se svi ti standardi stalno mijenjaju, prilagođavaju i pooštravaju. Jako se trudimo i mislim da, barem do sada, uspijevamo sve to ispratiti i uskladiti na najvišoj razini. Naša je regulativa, to moramo reći, nešto blaža u odnosu na međunarodnu, ali mi se ipak držimo međunarodne koja je striktnija i mi smo praktično, kada je u pitanju provođenje standarda, već odavno u EU. Mi se, dakle, potpuno ponašamo u skladu za zahtjevima i zakonima EU. Jedino što ne možemo primijeniti jeste proces procesuiranja putnika jer smo, na žalost, ono što se zove „treća zemlja“. Imamo sve resurse i za to, ali to ne možemo raditi.“

Šta je, kada govorimo o investicijama, posebno o investicijama u infrastrukturu, najveći izazov - finansiranje, planiranje ili sama realizacija projekata?

„Finansiranje je bitno jer za sve treba novaca. Olakšavajuća okolnost za nas je činjenica da naš aerodrom odlično posluje i nemamo problem sa finansiranjem. Sve dosadašnje projekte, a mnogo ih je, uspjeli smo finansirati sami. MAS je tokom rata ostao bez svega, bez opreme, bez infrastrukture i doslovno je nakon rata podizan iz pepela. Korak po korak, mladi radnici, uz pomoć starijih uposlenika i eksperata, su rasli i sagradili sve što vidite danas na ovom aerodromu i jako mi je važno da se to zna. Aerodromu niko nikada ništa nije dao, razvijali smo se sami. Imam potrebu i to naglasiti. Aerodrom nije nikome na teretu, nismo ni na kakvim budžetima, naših oko 600 uposlenika prima redovne i solidne plaće i možemo, svaki od nas ponaosob, reći da smo ugradili sebe u ovu zgradu, terminale, pistu, signalizaciju, parkinge. Jednom rječju – sve. Ovo je zajednički projekt generacija ljudi koji su vjerovali da Sarajevo i ova zemlja zaslužuju moderan i snažan međunarodni aerodrom. I zato sam posebno ponosna što smo najveći dio tog puta iznijeli vlastitim snagama.

No, da se vratim na Vaše pitanje. Kada imate stabilne finansije, mnogo je lakše planirati razvoj i donositi strateške odluke. Tada energiju možete usmjeriti na kvalitet projekta, a ne na potragu za sredstvima. To vam je kao u životu, ako ste zaradili novac, lako ćete odlučiti koji ćete namještaj kupiti, gdje ćete na ljetovanje, koji automobil priuštiti. Kada nema novaca, morate čekati da vam ga neko da, a to nikada nije dobra situacija.“

Certificirani i zeleno orijentirani

Standardizacija je jedna od ključnih riječi Vaše pozicije. Šta ona tačno podrazumijeva kada govorimo o konkurentnosti jednog aerodroma?

„MAS posjeduje četiri ISO standarda i ponaša se u skladu s njima. Radi se o standardu za kvalitet 9001, standardu za zaštitu okoliša 14001, standardu o zaštiti informacija 27001 i standardu o zaštiti ličnih podataka 27701. MAS je usvojio i prihvatio sve što je dobro i sve što je negdje moglo naći neku primjenu. Sva naša dokumentacija je u skladu s pravilima koja ti standardi zahtijevaju. Naši ljudi prate međunarodnu regulativu, jednako snažno kao i domaću i sve što je najbolje mi smo već usvojili. Prvi smo u državi usvojili pravilnik o rodnoj ravnopravnosti i trudimo se biti pioniri u svemu dobrom. Tim koji radi na tim poslovima u mom je sektoru i nemam riječi kojima bih iskazala koliko sam ponosna na sve njih.“

Nove tehnologije svaki dan na svaki način mijenjaju naše živote, kao i gotovo svaki segment avijacije. Koje promjene trenutno najviše utiču na rad aerodroma i šta očekujete u narednim godinama?

„Digitalizacija je sastavni dio naših života i logično je da i mi, u ovako velikim i važnim sistemima, pratimo sve što se dešava u svijetu. Naš Sektor za informatiku, gdje je na mjesto pomoćnice također jedna žena, da i to naglasim, prati sve šta se dešava u svijetu i sve što je dobro implementira. Mi se već spremamo za self chek-in, automatski pregled putnih isprava, pratimo trendove, u tom smo vozu i jako se radujemo.“

Mnogo se govori i o održivosti i zelenim tehnologijama u zračnom saobraćaju. Koliko su ti trendovi prisutni na Međunarodnom aerodromu Sarajevo i šta uopće jedan takav sistem može učiniti da ozeleni svoje poslovanje?

„Mi smo vlasnici certifikata ISO 14001 za zaštitu okoliša i već nas to obavezuje da pratimo pravila. Naša država nema striktne zahtjeve kada su te stvari u pitanju, ali mi se trudimo uraditi najbolje ono što je do nas. Avio industrija je sama po sebi, reklo bi se, u suprotnosti sa svim što bi vaše pitanje trebalo podrazumijevati, ali mi radimo na tome da ne bude tako. Kada nabavljamo vozila, najčešće su električna, razdvajamo otpad, zaista vodimo računa. Sav opasni otpad, koji nastane u procesu našeg rada, preuzima firma s kojom imamo ugovor i ona ga dalje u skladu s propisima odlaže – od baterija, ulja, zauljenih materijala...“

Važne prekretnice i odluke

Radite u sektoru koji se tradicionalno smatra tehničkim i dominantno muškim. Jeste li tokom karijere osjećali potrebu da dodatno dokazujete svoje kompetencije?

„Apsolutno. Ja sam mašinski inžinjer i u momentu kada sam upisivala mašinstvo, sada već davne 1983. godine, to jeste bilo baš neobično. Nas djevojaka bilo je znatno manje nego muškaraca, tako da sam se već u odabiru karijere počela „čeličiti“ i pripremati na to da ću se možda poneki put morati dokazivati više, znati bolje. Čitavu karijeru me je to pratilo, bilo je situacija kada sam morala biti glasna, često su se dešavale situacije da me se nije shvatalo ozbiljno, dešavalo se da moji muški kolege nisu smatrali da ja nešto znam ili mogu i redovno je neizgovoreni argument bio da „nisam jedna od njih“. Ali ja sam jedna vrlo tvrdoglava žena i najveća greška je, to sam nekada znala reći kolegama, da mi kažete da nešto ne mogu. Mogu, itekako.“

Postoji li projekt ili trenutak u Vašoj karijeri koji smatrate prekretnicom i koji Vas je profesionalno najviše oblikovao?

„Rekla bih da je to bio trenutak kada sam prihvatila da postanem dio top menadžmenta Međunarodnog aerodroma Sarajevo i to kao jedina žena u istoriji aerodroma. Tada mi je to djelovalo kao profesionalni izazov koji se ne odbija. Dugo sam vagala tu odluku. Nije me plašio posao kao takav, znala sam da sam mu dorasla. Brinula me je odgovornost jer sam znala da se odluke koje budem donosila više neće odnositi samo na moj sektor, nego na cijeli sistem.

Ipak, ta odluka me je naučila da je liderstvo zapravo odgovornost. Kada bih danas ponovo stajala pred tom odlukom, vjerovatno bih je duže razmatrala i vjerovatno je ne bih prihvatila. No, ne kajem se, bila je to jedna od najvažnijih lekcija mog profesionalnog života.“

Izazovi avio industrije

Na koji se način kroz godine mijenjao položaj žena u avio industriji u odnosu na period kada ste Vi započinjali karijeru? Je li se barem povećao broj žena na odgovornim funkcijama?

„Ja sam na aerodromu od 1997. godine, dakle skoro tri decenije i za to vrijeme osjetno se povećao i generalno broj žena na aerodromu, kao i žena na odgovornim funkcijama. Napredak nije došao sam od sebe. Došao je zahvaljujući ženama koje su godinama ulagale dodatni trud, preuzimale odgovornost i svojim radom dokazivale da im je mjesto i na najodgovornijim funkcijama. Sretna sam zbog svake žene koja napravi karijeru, posebno u avijaciji, i uvijek ću joj biti vjetar u leđa.“

Koju biste poruku željeli poslati mladim ženama koje razmišljaju o karijeri u ili pri avijaciji?

„Mislim da žene u avijaciji imaju svoje mjesto i poručila bih im da se ne plaše, da budu odvažne i, simbolički rečeno, neka uskoče na taj let. Ovo je prekrasna i izazovna industrija u kojoj se uvijek dešavaju nove stvari, ljudi koji je biraju također su vrlo zanimljivi i usuđujem se reći, drugačiji. Lično mislim da žene oplemenjuju ovaj svijet, pa ne znam zašto ne bi i jednu kompaniju.“