Paradoks kamata: Zašto novac ostaje skup i kad se stope spuštaju
U aktuelnom okruženju sve jasnije odražavaju demografske promjene, geopolitičke rizike i procese deglobalizacije, koji dugoročno mogu preoblikovati globalne tokove kapitala, smanjiti udio međunarodne trgovine u BDP-u i utjecati na formiranje dugoročnih kamatnih stopa.
Sve izraženiji faktor postaje fiskalna politika, posebno u Sjedinjenim Američkim Državama. Tamošnji fiskalni paketi i novo zakonodavstvo povećavaju budžetski deficit, šire ponudu državnog duga i podižu inflacijska očekivanja. U kombinaciji s izostankom jasne fiskalne konsolidacije, to povećava pritisak na prinose američkih državnih obveznica i dodatno opterećuje vrijednost dolara.
Japan se, s druge strane, suočava s dubokim demografskim izazovima koji potiču rast plaća i inflacijskih očekivanja. To prisiljava Banka Japana na postupno zaoštravanje monetarne politike i podizanje kamatnih stopa, čime se mijenjaju globalni tokovi kapitala i povećavaju troškovi zaduživanja širom svijeta.
U Sjedinjenim Državama pažnja tržišta sve je više usmjerena na promjene u vodstvu Federalne rezerve, što jača očekivanja blaže monetarne politike. Ipak, eventualno ublažavanje uglavnom se odnosi na kratkoročne kamatne stope, dok veliki programi otkupa dugoročnih obveznica trenutno nisu izgledni. Zbog toga dugoročni prinosi ostaju izrazito osjetljivi na fiskalnu politiku, inflacijska očekivanja i obim emisije novog duga.
Dodatni strukturni pritisak dolazi iz procesa deglobalizacije. Postupno usporavanje međunarodne trgovine smanjuje strukturnu potražnju za američkim dolarom, što dugoročno utiče na ulogu dolara u globalnom finansijskom sistemu i na zahtijevane prinose na američke obveznice.
U eurozoni se monetarna politika stabilizira, a inflacija se približava ciljanoj razini. Ipak, prinosi evropskih obveznica sve su više izloženi vanjskim faktorima, prvenstveno kretanjima kamata u SAD-u i Japanu, uz povećanu volatilnost na tržištima.
U takvom okruženju sve je očitiji paradoks moderne monetarne politike: iako centralne banke u razvijenim ekonomijama postupno snižavaju kamatne stope, dugoročne kamate mogu ostati povišene. Na njih sve više utiču fiskalni deficiti, struktura ponude duga i globalni tokovi kapitala, a sve manje same odluke centralnih banaka.