Amira Zubčević: Kako se iz jednog životnog izazova izrodio prostor u kojem djeca uče da misle
„Ja sam od života u jednom trenutku dobila limun i uspjela sam napraviti limunadu“, počinje intervju za Poslovne novine Amira Zubčević, osnivačica i vlasnica projekta Mozgaonica.
Njena priča nije počela idejom, već strašnim gubitkom. Bila je to jedna od onih priča u kojima nas život ne pita jesmo li spremni, nego nas jednostavno gurne u nepoznato i ostavi da sami nalazimo puteve i načine kako dalje.
Amirina je priča sve, samo ne obična. Kada je u saobraćajnoj nesreći izgubila supruga, izgubila je i oslonac oko kojeg je gradila porodični i poslovni život. Samu sa četvoro djece i naslijeđenom firmom iz potpuno nepoznate branše, zatekla je realnost koja nije ostavljala prostora za slabost.
Posrtanja, padovi, usponi
„Podrška porodice i prijatelja bili su voda koja je mutila onaj limun koji mi je život dao, a moja strastvenost i žar za učenjem dodavali su zrno po zrno šećera“, sjeća se.
Dok je paralelno učila kako voditi biznis koji nije bio njen izbor i gradila sigurnost za svoju porodicu, rađala se ideja koja će kasnije postati mnogo više od posla.
„U jednoj od prekretnica došla sam u situaciju da spašavam firmu od propasti. Odlučila sam je tada usmjeriti u meni poznato područje djelovanja. Dobro se sjećam toka svojih misli u tom periodu. Ne znam ništa o transportu i nisam uspjela predvidjeti krizu. Rad sa djecom je moje polje stručnosti i ono što ja volim. Djeca ne vole bosanski i matematiku!!! U redu, osmislit ću aktivnosti koje će im pomoći da zavole bosanki jezik i matematiku jer su to dva važna predmeta, koja će im trebati za cijeli život“, prisjeća se tog perioda.
Ljubav prema radu s djecom, vlastita potreba za smislom i potraga za drugačijim pristupom učenju odveli su je do edukativnih programa, poput tajlandskog Think and Solve, za koji je nosilac franšize bio u Zagrebu, ali i do odluke koja je, kako sama kaže, zahtijevala da preuzme sav rizik – čak i kada su najbliži bili skeptični.
Tako je nastala Mozgaonica – ne kao klasičan biznis plan, nego kao rezultat lične borbe, učenja i uvjerenja da djeci treba ponuditi više od onoga što im savremeni sistem daje.
Danas, godinama kasnije, Mozgaonica je prostor u kojem se razvijaju koncentracija, logika i emocionalna inteligencija – vrijednosti koje sve češće gubimo u svijetu brzih rješenja i još bržih ekrana.
„Od odluke 2017. godine do danas bilo je puno padanja, brige, razočaranja, uspona i padova. Jedina konstanta je moja želja da našoj djeci koja su budući nosioci društva pružim kvalitetnu i savremenu podršku u razvoju u važnom životnom periodu kada se postavljaju temelji socijalnih, emocionalnih i komunikacijskih vještina.“
Nezamjenjivost ljudskog kontakta
Dok se tehnološki giganti iz cijeloga svijeta takmiče ko će duže zadržati našu djecu ispred ekrana, Vi u srcu Bosne I Hercegovine vodite jednu drugačiju, tihu revoluciju. Recite nam nešto o tome.
„Recite Vi meni kada Vi ili Vaše dijete osjećate tugu, frustraciju, bol, radost ili ushićenje, trčite li da zagrlite tablet, kompjuter ili televizor?
Da, u pravu ste, to su tehnološki giganti i vrlo su vrlo moćni. Ali nema tog giganta koji može zamijeniti ljudski kontakt jer smo mi, prije svega, programirani kao društvena bića. Ko je to zaboravio, treba reprogram. Zato danas psiholozi, psihijatri, pedagozi i srodna stručna zanimanja imaju pune ruke posla.
Ali, da, s druge strane, nije napretka tehnologije, ja ne bih nikad saznala za fantastičan edukativni program Think and Solve sa Tajlanda. Ne bih otkrila benefite programa Brainobrain kojeg od nedavno realizujemo kao dodatni program u Mozgaonici (moram naglasiti da sam Brainobrain upoznala i preuzela zbog upoznavanja sa Vesnom, voditeljicom programa, koja svojom stručnošću, toplinom i predanošću taj program čini fenomenalnim i prijemčivim).
Da nije tehnologije ne bih se educirala za pedagoga senzorne integracije s ciljem pomoći djeci sa poteškoćama u razvoju da se lakše nose sa izazovima svakodnevnice. Ja sam edukator u konstantnom procesu edukacije, a tehnologija je odličan alat kada se koristi svrsishodno."
Projekt Mozgaonica naredne godine slavi svoj prvi veliki okrugli rođendan. Možete li se osvrnuti na najvažnije momente koji su ga obilježili i doveli ga na razinu na kojoj je sada?
„Meni je Mozgaonica ljubav, posvećenost, pripadnost, moj mali mikro svijet u kojem uzgajam zajedništvo, odgovornost, strpljenje, upornost, toleranciju i želju za učenjem. Moja prijateljica Lidija Sejdinović osmislila mi je slogan kojeg slijedim Gradi sebe, upotpuni druge, sklopi prijateljstva. Moja prijateljica Belma Čorbo dizajnirala je moje snove i niko kao ona ne zna predstaviti slikom ono što osjećam. Moja djeca su moji stubovi na koje se oslanjam „kad gori“, kad trebam savjet, kad trebam mir (tu ponajviše). Kerim je kao najstariji sin po(d)nio najviše tereta da bi se moj san ostvario. Emina je uplivala u moj san i vrlo brzo naučila odlično plivati između mojih ludih ideja i zahtjevnih standarda. Znam da će biti sjajna edukatorica kad joj budem spremna predati kormilo. Moja učiteljica Alma Zaimović je stub edukativnog centra koji drži čvrsto temeljne vrijednosti koje smo na početku postavili. Moji momenti su moji ljudi koji me drže čvrsto na zemlji.“
Pod opsadom dopamina
Centar Mozgaonica postao je poligon za vraćanje onoga što nam digitalno doba oduzima: duboku koncentraciju, kritičko razmišljanje i radost rješavanja problema koji se ne rješavaju jednim klikom. Šta je bio glavni motiv da se upustite u tu priču?
„Konačno kratak odgovor: žar kojeg nosim u sebi i podrška prijatelja.“
Nije uvijek bilo lako. Koji su bili najveći izazovi sa kojima ste se susretali i kako ste ih premoštavali?
„Najtraumatičniji momenat je bio odbijenica Ministarstva obrazovanja da predstavim program školama. Iz ove perspektive pomogao nam je da postanemo kvalitetna podrška redovnom obrazovanju.“
Kako izgleda jedan dan u svijetu edukativnog poduzetništva, kada Vam je posao sačuvati mozak djeteta koji danas radi „pod opsadom“ dopaminskih udara sa ekrana telefona? Šta se stvarno dešava sa fokusom djeteta koje provodi sate na ekranu? Kako djeca reagiraju kada im se oduzme telefon i ponude drvene igračke? Kakve promjene roditelji vide nakon nekog vremena?
„Iz naše perspektive bez ekrana jer naš edukativni centar nema televizor (samo telefon sa kojeg puštamo muziku i audio priče), djeca vole igru, maštu, kreativni izraz, to je njihova hrana za zdrav razvoj mozga. Izloženi su različitim vrstama stresa koje donosi doba konzumerizma i pretjeranoj potrebi da se „zaštite“ od različitih izazova odrastanja i sazrijevanja, tako da smo uveli meditaciju kao vrlo koristan alat za osluškivanje vlastitih misli i potreba tijela.“
Mozgaonica je sjajna priča i za odrasle. Približite nam to malo.
„Često roditelji pitaju mogu li se upisati kod nas da malo pobjegnu od svakodnevnih izazova. Međutim, malo je roditelja koji su spremni za rad na sebi jer većina nisu osvijestili važnost vlastitog mentalnog zdravlja za dobrobit svoje djece. Nesvjesno, uvučeni su u mašinu kapitalizma, izmorenog tijela i duha, dopamin dobijaju od ekrana od kojih žele zaštititi djecu ili prebiranja po virtualnim policama raznovrsnih artikala koji im možda i ne trebaju. Ironično, ali po mom mišljenju, gorka istina. Znamo i da u marketingu rade vrhunski psiholozi koji nas raznim trikovima drže prikovanim za ekrane i police hipermarketa, lagano nam isisavajući dušu. Preopširna je tema da bi se obradila u ovom odgovaru, dajem samo svoj kratki uvid u problem.“
Radionica na Woman 100 EXPO
Ono što Mozgaonicu izdvaja od običnih igraonica je naučni pristup... Koji su to najpopularniji programi i koje ključne vještine razvijaju?
„Program kojeg smo počeli realizovati u Mozgaonici 2017. godine bio je baziran na večernjim radionicama i kroz sam naziv, Mozgaonica - pametna igraonica, imali smo za cilj naglasiti važnost igre u procesu učenja.
Program Think and Solve razvija 15 ključnih vještina - vještinu igranja, poštovanja pravila, praćenje toka i procesa. Potom slijede poticanje mašte, kreativnosti i znatiženje, prostorno i vizuelno planiranje, motoričke vještine, razumijevanje matematičkih i geometrijskih koncepata, timski rad, socijalne vještine, sofisticirani stavovi prema rješavanju problema, taktičke i strateške vještine, samokontrola, samopouzdanje i koncentracija.
Kako smo 2020. godine prerasli u Edukativni centar, kroz koncept cjelodnevnog boravka djece predškolskog i mlađeg školskog uzrasta, program smo prilagodili potrebama školskih i vanškolskih aktivnosti, ali smo sačuvali igru i razvoj ključnih životnih vještina kroz naše specijalizirane kraće programe.
Kontinuirano osluškujemo benefite programa u području odgojnog rada, tako da smo nedavno program Brainobrain uvrstili u naše večernje aktivnosti, koje se realizuju sa djecom koja nisu polaznici cjelodnevnog boravka.
S obzirom da broj djece sa poteškoćama u razvoju raste iz godine u godinu, a mi u svojoj „ekipi“ uvijek imamo drugare kojima treba dodatna podrška, tragali smo za specijaliziranim programima koji pomažu njihovom kvalitetnijem razvoju i funkcionisanju u svakodnevnim izazovima. Senzorna integracija svojim savremenim pristupom i boljim razumijevanjem dječijih potreba dala nam je priliku da svim našim polaznicima omogućimo bolje senzorno procesuiranje. Svjedoci smo da su djeca danas više izložena stresu, a mnogo manje prilikama za istraživanje, prljanje, penjanje po drveću i opipavanje različitih tekstura, pa se pokazalo korisnim dati im prilku za bolji senzorni i motorički razvoj kroz boravak u senzornoj sobi.
Senzorna soba će uskoro biti dostupna polaznicima koji nisu korisnici našeg cjelodnevnog boravka za procjenu poremećaja senzorne integracije i individualne tretmane.“
Srž Vašega rada, a ujedno i tema Vaše radionice na Woman 100 EXPO-u, jeste kognitivni razvoj u svijetu koji forsira instant gratifikaciju. Kada krajem maja najuspješnije žene regije uđu u salu gdje Vi budete držali radionicu, šta će zapravo dobiti? Koji je to najveći benefit?
„Dobiće motiv da vole sebe onakvima kakvi jesu i želju da tragaju za strategijama od kojih će njihova djeca imati benefit.“
Investiranje u dječiji mozak je jedina investicija koja, bez obzira na ekonomske krize, nikada ne gubi na vrijednosti. Šta je najbolje što mi kao roditelji možemo učiniti za najbolji mogući kognitivni razvoj svoje djece?
„Biti prisutni.“
Šta nakon tolikog broja godina i tolikog iskustva možete poručiti roditeljima i poslovnim ljudima koji zanemaruju mentalni fitnes?
„Igrajte se.“
