Karolina Pranjić, Imaco Systemtechnik: Saradnja bosanskohercegovačkih i njemačkih inženjera na mašinama za EU tržište
Uspješna domaća kompanija Imaco Systemtechnik u posljednje je dvije godine prošla kroz ozbiljne promjene. Promijenjena je vlasnička struktura, uveli su novi ERP sistem i gotovo udvostručili broj zaposlenih.
Istovremeno, kompanija iz Usore nastavlja sa praksom razvoja vlastitih inženjerskih kapaciteta, pa se danas, zajedno s kolegama iz Njemačke, obučava tim koji konstruira mašine za optičku industriju. Rast je vrlo konkretan, mjeren i brojevima i u mašinama.
Proizvodnja mašina za optičku industriju
Ali, kada direktorica Karolina Pranjić govori o tome šta je najvažnije sačuvati dok kompanija prerasta svoje početne okvire, ne govori ni o tehnologiji ni o kapitalu. Govori o dostojanstvu čovjeka.
Možda upravo u toj jednostavnoj rečenici najbolje stane priča o Imacu danas: kako rasti, mijenjati se i graditi ozbiljan industrijski sistem, a pritom ne izgubiti ono zbog čega ljudi žele ostati dio njega.
Sa direktoricom Imaco Systemtechnika razgovarali smo o promjenama koje je kompanija prošla, izazovima pronalaska i razvoja stručnih kadrova, novim generacijama, odgovornosti koju nosi brz rast i o tome zašto uspješan biznis, bez obzira koliko postao velik, ne bi smio izgubiti ljudsku mjeru.
Kroz naše ranije razgovore pratili smo put Imaca od obuke prvih radnika do promjene vlasničke strukture. Kada danas pogledate poziciju kompanije, šta je najveća razlika u načinu na koji vodite tim danas u odnosu na početke? Šta ste kroz godine morali „pustiti“, a šta još čvršće preuzeti u svoje ruke?
„Promjena vlasničke strukture, na početku i najviše ima utjecaj na upravu firme. Meni se promijenio prvi nadređeni, ostalim članovima Društva nije. I u ovom periodu, kao i u ostalim, pokazalo se kao izuzetno od koristi to što je Imaco firma koja konstantno uči i traži benefite od promjena. Trebalo nam je vremena da se prilagodimo promjenama koje su uslijedile, ali sada smo stabilizirali procese. Razlike u vođenju firme nema, budući da su nam isti ljudi na svim pozicijama i isti proizvodi, tako da je taj proces ostao isti.“
Promjena vlasničke strukture prošle godine donijela je i određene promjene u sferu razvoja i konstruisanja cijelih mašina. Jeste li zadovoljni napretkom na tom putu?
„Naći stručnjake iz ove oblasti je jako zahtjevan proces, ali uspjeli smo napraviti tim inženjera koji se obučavaju i konstruiraju mašine zajedno sa kolegama iz Njemačke. Možemo reći da smo u tom dijelu zadovoljni. S druge strane, što se tiče novih projekata, zbog generalne situacije na tržištu, rekla bih da smo manje zadovoljni.“
Koja vrsta mašina se danas konstruira i proizvodi u Usori?
„Radi se o cijelom spektru mašina u optičkoj industriji. Kao što sam rekla, u ovoj fazi obuke, zajedno sa kolegama iz Njemačke, radimo na svim mašinama.“
Veći promet i više uposlenih donose i veće fiksne troškove, a samim tim i viši osnovni nivo stresa. Kako se Vi nosite s tim teretima i kako čuvate unutrašnji mir u danima kada se donose teške odluke?
„Ja osobno, isto se nosim sa donošenjem odluka kao i ranije. Pokušavam po svojoj skali pravednosti da budem jednako fer prema i u odnosu na svakog uposlenika i uposlenicu.“
Čuvanje dostojanstva ljudi je na prvom mjestu
Proizvodnja vlastitih kadrova bila je Vaš zaštitni znak od samog početka. Na tržište rada dolaze nove i potpuno drugačije generacije. Kako danas funkcionira taj balans između Vaše filozofije dostojanstva radnika i dinamike mladih ljudi koji traže brze promjene i drugačiju motivaciju?
„Mi i dalje proizvodimo svoje kadrove, zato što smo specifična niša u industriji i nemamo drugog izbora. Nove generacije, ali i nove spoznaje starih generacija, donose razne nove dinamike. Prilagođavamo se, učimo i tražimo rješenja. Što se tiče dostojanstva uposlenika, odnosno čovjeka, to nikad ne smije biti upitno i uvijek težimo da nam je na prvom mjestu.“
Mnogi direktori se žale na fluktuaciju ljudi i odlazak kadrova van granica BiH. Vi ste diplomirali psihologiju upravo da biste bolje razumjeli procese u kolektivu. Šta jednog inženjera ili vrhunskog majstora zadržava u Imacu u momentu kada su vrata za rad u inostranstvu širom otvorena?
„To pitanje biste morali postaviti našim inženjerima da dobijete potpun odgovor. Ono što ja mislim jeste da svi ostaju tamo gdje smatraju da trebaju biti. Kada mladim i pametnim ljudima date šansu da se dokažu i kada im to, po njihovom mišljenju, bude i kompenzirano na pravi način, oni nemaju potrebe da mijenjaju radno okruženje.“
I iza Vas i iza cijele industrije su godine velikih globalnih potresa i transformacija. Koliko je u takvim okolnostima teško sačuvati ljudskost u poslovanju i timski duh o kojem često govorite kao o temelju poslovanja?
„Mi smo u zadnje dvije godine prošli kroz jako puno novih stvari, od promjene vlasničke strukture, preko uvođenja novog ERP sistema do skoro udvostručavanja broja uposlenih. Taj dio sa povećanjem uposlenih pogodio je svaki odjel budući da je taj brzi rast stvarno ozbiljan i osjetljiv proces za firme. Međusobno razumijevanje i razgovori su jedino što tu pomaže da se poteškoće prevaziđu. Znati da smo tim i da se možemo osloniti jedni na druge je neprocjenjivo i najvažnije u upravljanju ljudskim potencijalima.“
Za kraj, koja je poruka koju biste iz Vašeg bogatog iskustva u Usori poslali kolegama koji jednoga dana žele biti na listi „100 najvećih“? Šta je ključno sačuvati u biznisu kada kompanija preraste svoje početne okvire i postane veliki sistem?
„Ja mislim da je to dostojanstvo čovjeka. Ono se mora sačuvati u svim situacijama. U našoj okolini ima jako puno jako dobrih firmi koje su, kao i Imaco, već prošle sve ove početne faze i izborile se za svoje mjesto na tržištu, tako da su i same već pronašle svoj put. Svi dijelimo iste izazove i isprobavamo najbolja rješenja. Učimo jedni od drugih i voljela bih da se taj proces i nastavi.“