Anis Škamo, direktor ARTCO GROUP Sarajevo: „Globalni AI bum ne dešava se negdje daleko – njegov račun već stiže i u BiH“

Vještačka inteligencija je 2026. godine prestala biti eksperiment i postala najveći investicioni ciklus u istoriji tehnologije.

Posljedice – od skupljih servera, preko novih sigurnosnih prijetnji, do evropske regulative – osjećaju se i na domaćem tržištu.

O tome šta globalni trendovi znače za domaće kompanije i institucije razgovarali smo s Anisom Škamom, osnivačem sarajevske kompanije ARTCO GROUP, koja se bavi sistemskom integracijom.

Globalna IT industrija obara rekorde, ali se sve češće govori i o „AI balonu“. Kako Vi komentarišete te brojke?

Brojke su bez presedana. Prema julskoj prognozi Gartnera, svjetska potrošnja na IT u 2026. dostići će 6,37 biliona dolara, uz rast od preko 14 posto, dok datacentarski sistemi rastu za više od 60 posto, na oko 822 milijarde. Najveći cloud provajderi ove godine u infrastrukturu ulažu oko 700 milijardi dolara, a neke procjene idu i do 800 milijardi – više od 20 godišnjih BDP-ova BiH u jednoj godini.

Dio tog ulaganja sigurno je pregrijan: ulaganja rastu brže od prihoda, dio se finansira zaduživanjem, a investitori to već kažnjavaju padom dionica. Slično je bilo s optičkim mrežama krajem devedesetih – mnoge kompanije nisu preživjele, ali su kablovi ostali i na njima je izrastao današnji internet. Zato odluke ne treba donositi ni iz euforije ni iz straha, nego na osnovu konkretne poslovne koristi.

Kako danas vidite ulogu AI tehnologija u mreži, datacentru i cyber sigurnosti?

Promjena je po značaju slična prelasku na cloud prije dvadesetak godina, ali se odvija višestruko brže. AI više nije funkcionalnost koja se „dodaje“ infrastrukturi, već postaje njen operativni sloj. U mrežama prelazimo s reaktivnog na prediktivno upravljanje, ali mreža bez uredne dokumentacije neće postati pametna samo zato što je kupljena licenca s oznakom „AI“.

U datacentru se mijenja sama arhitektura: GPU serveri, mreže od 400 i 800 gigabita, tečno hlađenje i storage za ogromne propusnosti. Datacentar postaje fabrika inteligencije – a fabrika troši energiju. Do 2030. ukupna potrošnja datacentara udvostručiće se, na blizu 950 teravat-sati, što je oko tri posto svjetske potrošnje.

Tu BiH koja tradicionalno proizvodi više struje nego što troši i ima obnovljivi potencijal, uz rastuće zahtjeve za suverenitetom podataka, ima argument. Bez iluzija: globalni giganti neće sutra graditi gigavatne kampuse kod nas. Ali manji, regionalni AI-ready datacentri za javni sektor, banke, telekom operatere i industriju realan su scenarij – ako riješimo priključke na elektroenergetsku mrežu, dozvole i regulatornu predvidivost.

Mnogima se čini da se taj AI bum dešava negdje daleko. Osjeti li ga domaće tržište?

Osjeti, i to direktno u cijeni. Proizvođači memorijskih čipova preusmjerili su kapacitete na memoriju za AI akceleratore, pa je nastala nestašica serverske memorije i SSD diskova kakva se ne pamti – industrija je zove „RAMageddon“. Prema TrendForceu, ugovorne cijene DRAM memorije u prvom kvartalu skočile su 90 do 95 posto.

Rješenje je u planiranju: istraživanje tržišta neposredno pred pokretanje postupka, realne konfiguracije umjesto „gomilanja“ kapaciteta, okvirni sporazumi s mehanizmima usklađivanja cijena gdje zakon to dozvoljava, produženje vijeka postojeće opreme ili hibridni model s cloudom za vršna opterećenja.

Cyber sigurnost se često navodi kao područje u kojem AI donosi najveću promjenu. Da li se slažete?

Slažem se, jer su napadači AI usvojili prije mnogih branilaca: AI phishing, lažni (deepfake) glasovi i snimci rukovodilaca, automatizovano skeniranje ranjivosti.

Konkretan signal stigao je u aprilu, kada je Anthropic, zajedno s Amazonom, Appleom, Ciscom, Googleom, Microsoftom, NVIDIA-om i drugim kompanijama, pokrenuo inicijativu Project Glasswing. Microsoft je već najavio obimnije pakete zakrpa.

Odgovor industrije je autonomni SOC, u kojem AI agenti preuzimaju trijažu alarma i inicijalni odgovor, a ljudski eksperti odluke i najsloženije prijetnje. Identitet je novi sigurnosni perimetar – ne samo zaposlenih, nego i servisnih naloga, mašina i AI agenata, kojih će uskoro biti višestruko više od ljudi. Zero Trust i upravljanje ne-ljudskim identitetima postaju standard, a ne luksuz.

Najveći problem domaćih sistema rijetko je oprema, a mnogo češće procesi – ko je vlasnik sistema, ko odobrava zakrpe, da li je backup ikada testiran, ko reaguje u tri ujutro. Bez tih odgovora tehnologija daje samo lažni osjećaj sigurnosti.

Kako u tom kontekstu stoji Bosna i Hercegovina kada je riječ o regulativi?

Iskreno, kasnimo. Hrvatska je zakon usklađen s evropskom direktivom NIS2 usvojila početkom 2024, Slovenija ga primjenjuje od sredine 2025, a Srbija je novi Zakon o informacionoj bezbjednosti donijela krajem prošle godine.

BiH na državnom nivou još nema sveobuhvatan zakon o informacionoj sigurnosti; usklađivanje s NIS2 predviđeno je reformskim koracima Plana rasta, ali proces ide sporo. Zato nemamo jedinstvene obaveze prijavljivanja incidenata, minimalne mjere zaštite, niti jasnu nadležnost za velik dio kritične infrastrukture. Ipak, kompanije koje rade s EU-om, NIS2 već osjećaju indirektno – evropski partneri obavezni da upravljaju sigurnošću lanca snabdijevanja, traže od dobavljača iz BiH dokaze o sigurnosnim praksama.

Domaći razvojni timovi koji prodaju u EU, to moraju planirati već danas.

Spominjete suverenitet podataka, a sve češće se govori i o kvantnim računarima. Nije li to daleka budućnost?

Suverenitet je već sadašnjost. Evropska komisija je ovog ljeta predložila Akt o razvoju clouda i vještačke inteligencije (Cloud and AI Development Act), s ciljem da se kapacitet datacentara u EU utrostruči za pet do sedam godina i da se uvede jedinstven okvir za procjenu suverenosti cloud usluga u javnom sektoru.

Kvantni računari još ne mogu probiti današnju enkripciju, ali problem postoji već danas: napadači prikupljaju šifrovane podatke, da bi ih dešifrovali za nekoliko godina. Zato EU traži da prelazak na post-kvantnu kriptografiju počne do kraja 2026, da kritična infrastruktura bude zaštićena najkasnije do kraja 2030, a ostali sistemi do 2035. SAD su  već u junu izvršnom naredbom propisale obavezujuće rokove za federalne institucije.

Za banke, telekom operatere, energetiku i državne registre u BiH krajnje je vrijeme za prvi korak – inventuru kriptografije.

Koje konkretne benefite od AI tehnologija imaju kompanije i krajnji korisnici?

Vidim tri ključna. Prvi je brzina – procesi od obrade zahtjeva u javnoj upravi, preko odobravanja kredita, do dijagnostike kvara u mreži svode se s dana na minute. Drugi je dostupnost – mala domaća kompanija danas može imati sigurnosni nadzor, analitiku i korisničku podršku nekada rezervisane za korporacije sa stotinama IT stručnjaka. Treći je kvalitet odluka, zasnovanih na podacima analiziranim u realnom vremenu.

Za bh. tržište posebno je važno da AI ublažava hronični deficit kadrova: ne zamjenjuje inženjere, nego multiplicira njihov učinak. Za zemlju s odlivom mozgova to je strateška, a ne samo tehnološka činjenica.

Tekuću godinu na berzama obilježila je takozvana „SaaS apokalipsa“. Šta se zapravo desilo?

Desila se velika preraspodjela vrijednosti. Od sredine januara do sredine februara sa softverskih dionica izbrisano je oko bilion dolara, samo 3. februara oko 285 milijardi – a Wall Street je to nazvao „SaaSpocalypse“. Okidač su bili AI agenti koji samostalno izvršavaju poslovne procese u više koraka, upravo ono što su klasični SaaS alati naplaćivali po korisniku.

Ako jedan agent obavlja posao deset ljudi, zašto plaćati deset licenci? Gartner očekuje da će do 2030. najmanje 40 posto potrošnje na poslovni SaaS preći na naplatu prema potrošnji, broju agenata ili ostvarenim rezultatima.

Zato smatram da ne umire SaaS – umire lijeni SaaS: alati koji su bili tek „baze podataka s interfejsom“ i naplaćivali pristup umjesto rezultata.

Za regiju je to prilika: tim iz Sarajeva s pravom arhitekturom i pravim modelom naplate može konkurisati etabliranim globalnim vendorima. Ali prilika nije garancija – bez kvaliteta, sigurnosti i podrške koju klijent zaista osjeti, nijedan model naplate neće pomoći.

Hoće li AI ugroziti radna mjesta inženjera i mladih koji tek ulaze u struku?

Najveći rizik vidim upravo kod mladih. AI najbrže preuzima jednostavne zadatke na kojima su juniori učili zanat. Ako kompanije prestanu obučavati početnike jer „to sada radi AI“, za deset godina nećemo imati seniore – to je kratkoročna ušteda s dugoročnom cijenom, pa poslodavci moraju i dalje svjesno uvoditi mlade u posao. Inžinjer budućnosti nije onaj koji najbrže piše kod, nego onaj koji najbolje prepoznaje kada je kod pogrešan.

Rad na daljinu promijenio je i odliv mozgova – iz Sarajeva se takmičite za projekte širom svijeta, ali i cijeli svijet za sarajevske talente. Zadržaćemo ih zanimljivim problemima, ozbiljnim projektima i prostorom za rast; plata je nužan, ali ne i dovoljan uslov.

Kakvi su planovi ARTCO GROUP-a za 2026/2027. godinu?

Fokus su modernizacija datacentara i njihova priprema za AI radna opterećenja, sigurnosne operacije i upravljanje ranjivostima, mrežna infrastruktura nove generacije za telekom operatere i javni sektor, te aplikativna rješenja na agentskim principima.

Nastavljamo saradnju s proizvođačima s kojima imamo certifikovana partnerstva – Cisco, Fortinet, Dell Technologies, HPE, VMware i Veeam – i širimo kompetencije u AI infrastrukturi, sigurnosti AI sistema i data platformama. Certifikati su preduslov, a ne dokaz kvaliteta; dokaz je sistem koji pouzdano radi i pet godina nakon isporuke.

I zapošljavamo – mrežne i sistemske inženjere, stručnjake za cyber sigurnost, softverske inženjere i stručnjake za podatke i AI. Mladima u BiH poručujem: ne morate otići da biste radili na zahtjevnim problemima – oni postoje i ovdje.

Za kraj – šta biste savjetovali direktoru domaće kompanije ili rukovodiocu institucije koji se pita odakle da krene?

Prvo, inventura: znajte koje sisteme, podatke, korisničke i servisne naloge i kakvu kriptografiju imate – ne možete zaštititi ono za šta ne znate da postoji. Drugo, sigurnosna higijena prije bilo kakvog AI projekta: redovne zakrpe, višefaktorska autentifikacija i backup koji je stvarno testiran. Treće, jedan konkretan proces s mjerljivim rezultatom umjesto deset pilot-projekata. Četvrto, realno planiranje nabavki, jer su cijene hardvera i rokovi isporuke nepredvidivi. Peto, ulaganje u ljude – nijedna tehnologija ne radi bolje od tima koji njome upravlja.

Vjerujem da će se u naredne dvije-tri godine jasno razdvojiti organizacije koje su AI ugradile u temelje poslovanja – pažljivo, sigurno i s mjerljivim ciljevima – od onih koje su ga tretirale kao marketinški dodatak. Taj test čeka sve nas, pa i ARTCO GROUP. Trudimo se da ga položimo i da u tome pomognemo svojim klijentima.