Piše: Irena Vasić-Dobrić
Na plate „armije“ od 87.259 zaposlenih u javnoj upravi i administraciji, koliko ih prema podatcima Agencije za statistiku BiH ima na svim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini, potrošeno je 2,5 milijardi KM u 2017. godini, što je petina ukupno svih budžeta u BiH, koji iznose 12,5 milijardi KM.
Pri tome, institucije na nivou države BiH na plate ukupno 23.058 službenika i namještenika potrošile su 532 miliona KM, a na plate 7.360 uposlenika koji se finansiraju iz budžeta Federacije BiH izdvojeno je 210,47 miliona KM, dok su vlasti u entitetu Republike Srpske na plate 35.000 uposlenih u javnoj upravi izdvojile ukupno 718,57 milona KM.
Posebna priča su izdatci za plate u javnoj upravi u deset kantona u Federaciji BiH za koje je u 2017., godini izdvojeno još skoro 1 milijardu KM. Samo u Kantonu Sarajevo na plate 10.730 uposlenih na budžetu u 2017. godini izdvojeno je 222,8 miliona KM ili gotovo trećina budžeta Kantona Sarajevo, zatim u Zeničko-dobojskom 126 miliona KM, dok je najmanje na plate zaposlenih u javnoj upravi izdvojeno u Kantonu 10, svega 11,806 miliona KM.
Da BiH ima preglomazan javni sektor, koji troši ogromna sredstva, upozoravaju i stručnjaci EU i Evropske komisije, prema čijoj ocjeni je ovakav birokratski aparat rak rana koja razara cijeli ekonomski sistem BiH. Jer, čak 64 posto bruto društvenog proizvoda (BDP) ide na finansiranje javnog sektora u BiH.
Prema tvrdnjama EU stručnjaka, čak 30 odsto zaposlenih u javnom sektoru u BiH predstavlja višak, što u konačnici čini oko 60.000 službenika. A javni sektor osim javne uprave, obuhvata sve institucije zakonodavne, izvršne i pravosudne vlasti i sve djelatnosti u kojima država, entiteti, kantoni i opštine imaju nadležnosti na temelju zakonskih i vlasničkih prava.
Stručnjaci EU pri tome ukazuju na nefunkcionalnost državnog aparata BiH, upravo zbog brojnih agencija, ureda, instituta, direkcija i komisija, koje i dalje isisavaju ogromne količine novca iz bh. budžeta. Samo na državnom nivou ima ih oko sedamdesetak, a kamoli na federalnom i nižim nivoima vlasti. U prosjeku, ove agencije imaju do 30 zaposlenih, godišnji budžet im iznosi oko dva miliona KM, a za plate izdvajaju u prosjeku od 0,5 do 1 milion KM.
A snaga države BiH, obrnuto je proporcionalna broju institucija koje su se „nakotile“ na svim nivoima vlasti, jer ovako siromašnja zemlja opterećena enormnim dugovima i nezaposlenošću, ne može podnijeti ovoliki teret administracije.
Stoga, nimalo ne čude upozorenja da će BiH potpuno bankrotirati, ukoliko nastavi da se kod MMF-a svake godine kreditno zadužuje za održavanje tekuće likvidnosti budžeta, a pri tome vrlo malo investira u privredu i zapošljavanje. A da apsurd bude veći, BiH za provođenje reformi, koje uključuju i smanjenje administracije, godišnje posuđuje od MMF-a oko milijardu KM.
Posljedice uzimanja svih tih kredita koji idu u javnu potrošnju, najviše trpe lokalne zajednice u BiH, koje zbog dugova entitetskih i državnih vlasti moraju finansirati rate za te kreditne obaveze i od svega imaju malu korist. A ta sredstva kojima vraćaju tuđe dugove, lokalne zajednice u BiH mogle bi usmjeriti na razvojne projekte. Jer, bez razvoja privrede i otvaranja radnih mjesta, nema većeg napretka BiH.
