Tom Peters, poznati guru menadžmenta jednom prilikom je izjavio: “Do what you do best and outsource the rest”, što bi značilo da svako poduzeće treba raditi ono u čemu je najbolje, a sve ostalo prepustiti tvrtkama specijaliziranima za te poslove. Po prvi put nije nužno da sve učinimo sami.
“Outsourcing” vodi porijeko od engleske riječi koja bi na našem jeziku značila “izdvajanje”. To je model ugovaranja u kojem kompanije ili javne ustanove radi poboljšanja produktivnosti ustupaju određene, uglavnom sporedne poslove (non core), vanjskim kompanijama koja se njima bave. Prvom primjenom outsourcinga, koji se tada nije tako zvao, smatra se poslovni potez iz 14. stoljeća, kada su trgovci iz cijele Europe unajmljivali skladišta za svoju robu u Veneciji. Od kada se termin outsourcing pojavio krajem 90-ih, uglavnom kao posljedica velikoga rasta IT kompanija, mnoge kompanije počele su se baviti upravo tom granom poslovanja. Svjedoci smo enormnog rasta IT industrije i kompleksnosti informacionih sistema, bez kojih je u savremenim uslovima poslovanje nezamislivo. Outsourcing je u ovom slučaju idealno rješenje, što pokazuju i podaci da se najčešće korištene usluge ovog tipa upravo odnose na segment IT.
Koncept outsourcinga dobio je na globalnom značaju i popularnosti u posljednih nekoliko godina kao odgovor na ekonomsku recesiju. Postoji mnogo razloga zašto kompanije posežu za outsourcingom, odnosno privremenom ili trajnom izmještanju sekundarnih poslova kompanijama kojima one predstavljaju primarnu djelatnosti, od kojih su najvažniji: smanjenje troškova, nedostatak kvalitetnih stručnih kadrova, povećanje konkurentnosti, te ubrzanje realizacije projekta.
Zagovaratelji outsourcinga ističu da je njegova glavna značajka efikasnost, odnosno smanjenje troškova uz uvjet da proizvod i usluga ostanu iste kvalitete. Zbog toga ugovori o prepuštanju dijela poslova moraju biti dobro pripremljeni, u suprotnom može doći do pada kvalitete.
Amina Ahmetović, direktorica odjela LRC INKASSO koji se bavi profesionalnom naplatom potraživanjima rekla nam je šta misli o ovom svjetskom trendu: “Sve je veći broj kompanija koje se odlučuju za outsourcingom prateći svjetske trendove. Vjerovatno će kompanije postati specijalizovane za svoju djelatnost, svoj core business, te će sve usluge koje im zahtjevaju dodatna ulaganja (materijalna i nematerijalna) dodatne angažmane, infrastrukturu, uposlenike prepustiti kompanija specijalizovanim samo za određenu oblast. Zašto zapošljavati pravnike? Zašto angažovati ljude na poslovima naplate potraživanja? Koliko vam vremena oduzima kontaktiranje klijenata koji kasne sa plaćanjem? Masovnije korištenje outsourcinga kao strategije u restrukturiranju sistema upravljanja i podizanja konkurentske sposobnosti moglo bi generirati znatnu uštedu vašoj kompaniji. Outsourcing kao poslovna strategija može imati dalekosežne posljedice na sistem upravljanja organizacije i značajno ga mijenjati u svim njegovim strukturnim elementima. U kombinaciji s ostalim poslovnim strategijama može doprinijeti poboljšanju konkurentske sposobnosti organizacija i gospodarstva u cjelini.”
Dakle, outsourcovati se može skoro pa sve, od prevođenja dokumenata, korisničke podrške, pa i prodaje – poznatih call-centara, pa do web programiranja, obrade podataka, obrade fotografija do dizajna, kompozicije muzike, produkt dizajna, razvoja web stranica, aplikacija, softwera i čega sve ne.
Outsourcing bi mogao biti tračak svjetlosti i budućnost Bosne i Hercegovine iz više razloga. Ovaj trend bi značio zadržavanje mladih i obrazovanih ljudi u zemlji, obezbjeđivanje brzog priliva svježeg novca i kapitala, te očuvanje ograničenih resurse zemlje.
