Mora li iza novca stajati država sa svojom ekonomijom? Ona svakako pomaže održavati mu vrijednost, ali zapravo nije nužna.

Idejni pokretač bitcoina Satoshi Nakamoto je istakao kao problem da građani moraju jednostavno vjerovati centralnim državnim bankama da neće počiniti neku štetu, dok u ovakvom dogovorenom platežnom sredstvu takve institucije uopće nema. Utoliko je i bitcoin „pravi” novac sve dok postoji spremnost drugih da tu obračunsku jedinicu pretvore u „pravu” robu, uslugu – ili drugi novac, dolare, eure ili što vas je volja.

Bitcoin već odavno nije jedini takav „novac bez novca“ kojim se trguje na svjetskoj mreži, ali je svakako najpoznatiji. A ekonomist Agustin Carstens misli kako je ono „što je isprva zamišljeno kao alternativno platežno sredstvo bez državnog učešća u međuvremenu se pretvorilo u mješavinu finansijskog mjehura od sapunice, načela ‘lanca sreće’ i katastrofe po okoliš.”

Ovaj Meksikanac je zapravo generalni direktor Banke za međunarodnu platnu razmjenu (Bank for International Settlements, BIS), svojevrsne centralne banke svih nacionalnih centralnih banaka i sigurno ima razloga poslušati njegova upozorenja. Jer postoje goleme opasnosti od takvog kripto-novca kao što je bitcoin i nacionalne države moraju biti spremne nešto poduzeti kako bi zaštitile svoje građane kao potrošače i ulagače.

Nije samo Carstens taj koji upozorava na najosjetljivije mjesto takve izmišljene obračunske jedinice: tamo gdje se ona pretvara u „pravi“ novac. Nekima je „cool“ što se ponegdje čak i kafa može plaćati u bitcoinima, ali u volumenu u koji se napuhao bitcoin sada su ključna mjesta mjenjačnice na internetu kojih ima posvuda na svijetu.

Drugim riječima, to je praktično idealna platforma za narko-bosove Južne Amerike koji su prije morali razmišljati kako da novac od dilera sa ulica Frankfurta ili Rima nekako dovedu do svog računa u Južnoj ili još bolje Sjevernoj Americi. Po mogućnosti bez velike buke pred policijom i poreznicima. S bitcoinom to nije nikakav problem: narkotici, oružje, krivotvorine… Novac se transportira odmah i praktično nije moguće slijediti njegov trag. Jer nema države niti njene policije koja bi stajala iza njega.

Zato se mogu razumjeti riječi direktora BIS-a kako se takav cyber-novac „ne smije pretvoriti u parazita“ u infrastrukturi čitavog finansijskog sistema i kako „centralne banke moraju biti spremne intervenirati ako bude potrebno.” Ali zašto kaže da je to i ekološka katastrofa? Specifičnost bitcoina jest da je to platežno sredstvo ograničeno u svom volumenu. Kada se odvija transakcija, aktivni su i računari svih koji sudjeluju u tom sistemu cyber-novca (takozvani mining) i koji su akvizicijom bitcoina pristali i staviti na raspolaganje svoje računarske kapacitete.

Utoliko je puka potrošnja električne energije za jednu jedinu transakciju oko 427 kilovat-sati – što je dobar mjesec potrošnje ne baš štedljivog kućanstva, upozorava član uprave Njemačke savezne banke Carl-Ludwig Thiele. Ali i njega manje brine ta besmislena potrošnja i naravno naknada koju treba platiti za takvu transakciju, koliko činjenica kako bitcoin nije ništa drugo nego puka špekulacija. A to „ne može dobro završiti“, došao je do zaključka i veliki mag američkih ulagača, Warren Buffett.

To se vidi i u trenutnim oscilacijama: pred kraj godine je bitcoin hitao već prema vrijednosti od 20 hiljada dolara, ovog utorka je u jednom trenutku pao čak ispod 6.000 da bi se onda ipak nešto oporavio. Kako će se sve to nastaviti? Tu se i nehotice moramo sjetiti izjave koju pripisuju prvom Rockefelleru kako „vas od milion dolara jedino dijeli milion budala s jednim dolarom u džepu”.

Argumenti kako su sve to „starci” koji ne razumiju povezanost mladih sa svjetskom mrežom i novim metodama komunikacije se može odgovoriti kako niti oni ne poznaju niti kriminalnu energiju (nije isključeno: svojih vršnjaka). Jer baš zato jer je čitav novac u internetu, on je kao stvoren da ga ukradu cyber-kriminalci. Ukupna vrijednost bitcoina, tvrdi se na stranici CoinMarketCap.com dostiže oko 360 milijardi dolara i treba samo negdje promijeniti nekoliko brojki da bi sve vaše novčane brige nestale.

A to se i čini – masovno, tvrdi profesor internetske sigurnosti Tyler More sa Univerziteta Tulsa.

Od početka bitcoina 2009. virtualno je „provaljeno” u čak trećinu platformi za trgovinu tim virtualnim novcem. Godine 2014. hakeri su upali u tadašnju najveću erzu bitcoinom, Mt.Gox iz Japana i oko 25 hiljada korisnika je ostalo bez nekih 650 hiljada bitcoina – današnja vrijednost je to oko četiri milijarde dolara.

Provale ne prestaju: i prošlog decembra je sa slovenske platforme NiceHash nestalo 4.700 bitcoina u vrijednosti – tada je ona bila na vrhuncu – 29 miliona dolara i NiceHash govori kako je žrtva „visoko profesionalnog napada”. Bez sumnje je tako, jer hakeri očito nisu samo „klinci” ili kriminalci: mjenjačka platforma Youbit iz Južne Koreje je također u decembru objavila bankrot nakon čitavog niza krađa. Agencija države Južne Koreje tvrdi kako je iza barem nekih od tih pljački stajala Sjeverna Koreja.

Ne krade se samo bitcoin, nego i slične takve dogovorne valute: nedavno je i japanska platforma Coincheck bila žrtvom hakera koji su se poslužili kripto-novcem Nem u vrijednosti od 530 miliona dolara. Platforma obećava korisnicima vratiti 90% novca koji im je ukraden, ali kako i odakle – to ne zna niko, prenosi Deutsche Welle.