Prevara i korupcija su jedni od najvećih problema našeg vremena, ne samo u BiH nego i šire.

Korupcija troši javne resurse, širi ekonomske i društvene nejednakosti, promoviše nezadovoljstvo i političku polarizaciju i smanjuje povjerenje u institucije i njihove predstavnike.

Nerijetki su slučajevi koji pokazuju da su organizacije, bilo u privatnom ili javnom sektoru, sklone prevari i korupciji, a kao jedan od najznačajnijih procesa u kojima se isto dešava, jeste proces nabavki.

Sve je veći broj kompanija koje koriste dobavljače iz svih dijelova svijeta, pri čemu slučajevi prevare i korupcije u ciklusu nabavki ne samo da se povećava, već isti nemaju granice.

Manipulacija cijenama, nedozvoljeni rabati, neuobičajeni odnosi sa dobavljačima i dr. su danas itekako česte pojave.

Dok neka kompanija ili organizacija može u potpunosti implementirati i imati sistem adekvatnih kontrola i mjera da umanji vjerojatnost pojave određenih vidova prevare i korupcije u procesima nabavki, rizici nikada ne mogu u potpunosti biti eliminisani.

Posljedice koje ovakvi vidovi prevare i korupcije mogu imati na ugled i finansije organizacije mogu biti razarajuće, te čak dovesti u pitanje mogućnost daljnjeg poslovanja samih organizacija.

Međutim, kako nastaju i koji su to česti slučajevi prevare i korupcije u ciklusu nabavki? Prvenstveno, bitno je razumjeti da prevaru i korupciju u ciklusu nabavki nije jednostavno otkriti, dokazati i naknadno procesuirati. Ovi slučajevi se većinom rješavaju unutar organizacija, iza zatvorenih vrata, gdje se često dozvoljava pojedincima uključenim u ove radnje da podnesu ostavke, s ciljem zadržavanja reputacije ili njih ili samih organizacija.

U samom lancu nabavke, svi zaposleni kao i treća strana, odnosno stranka (kao što su dobavljači, distributeri i dr.) imaju mogućnost da počine koruptivne radnje.

Te radnje mogu da podrazumijevaju lažno izdavanje računa, primanje mita, krađa inventara, trgovina i promet nekvalitetnom robom i dr.

Neki od glavnih upozoravajućih pokazatelja zbivanja tih radnji u organizacijama su sljedeći, nepostojanost proposanih anti-koruptivnih politika i procedura, nepostojanost ili loše implementirane interne kontrole u procesima nabave, loše ili nepostojeće vođenje evidencije, roba više cijene, ali i niže kvalitete, česta odstupanja u formalnoj komunikaciji između odjela nabave i dobavljača, poput poziva ili tekstualne poruke na mobilnim telefonima i sl., neiskusno osoblje u odjelu nabave koje obavlja redovne poslove sa velikim i zahtjevnim dobavljačima i distributerima.

Za primjer, Deloitte u svom odjelu finansijskog savjetovanja i forenzike je u sklopu jednog svog angažmana asistirao velikoj svjetskoj kompaniji iz industrije rudarstva sa internom istragom zbog prevare koju je počinio zaposleni u pravnom odjelu kompanije.

Identifikovano je da je sekretarica zaposlenog, kreirala fiktivnog dobavljača i slala naloge za plaćanja od strane istog, koji su naknadno uredno odobravani.

Većina lažnih naloga su bila između 5 i 8 hiljada maraka koji su olako odobravani zbog niskih iznosa.

Identificirano je da je cca. više od milion maraka plaćeno lažnom dobavljaču uspostavljenom od strane radnika kompanije.

Naknadno, dodatnom istragom od strane Deloittea, identificirano je ukupno preko 70 miliona maraka plaćanje za dobavljače koji su dijelili istu adresu kao neki od trenutnih ili bivših uposlenika kompanije, te su posljedice za istu kompaniju bile ogromne.

Međutim, kako je na početku i navedeno, nije privatni sektor jedini koji je podložan ovom vidu prevare.

Javna sredstva se gube korupcijom, kroz veće cijene i smanjen kvalitet, a također može da dovede do nekontroliranog porasta troškova javnih usluga i radova.

Posljednji statistički podaci Europskog ureda za borbu protiv prevara (OLAF- The European Anti-Fraud Office) iz 2017. godine, pokazuju da nepravilnosti i prevare u ovom području predstavljaju 20% od ukupnih prijavljenih nepravilnosti koje su povezane sa kršenjem pravila javnih nabavke, a 30% od svih prijavljenih neregularnih finansijskih iznosa.

Jako je teško izmjeriti tačan trošak korupcije, no procjenjuje se da između 10-30% investicija, u javno finansirani građevinski projekat, mogu biti izgubljene kroz loše upravljanje i korupciju.

Zaključno, u kontekstu prevare i korupcije u procesu nabavki, ali i općenito, još uvijek važi i uvijek će važiti narodna poslovica „Bolje spriječiti, nego liječiti.“

Konačni iznosi plaćeni za potraživanja nastala prevarom i korupcijom će uvijek biti sekundarni u odnosu na gubitak ugleda i integriteta kompanije i rukovodećih ljudi povezanih sa takvim radnjama.

Detaljnije o ovim temama i različitim aspektima prevare, korupcije i finansijskog kriminala moći ćete saznati na događajima prve Međunarodne sedmice podizanja svijesti o prevarama u BiH koja će se održati u periodu od 18. do 22. novembra 2019. godine.

Više informacija o inicijativi, agendi i načinu prijave možete pronaći ovdje: Bosna i Hercegovina ove godine svečano obilježava Međunarodnu sedmicu podizanja svijesti o prevarama.