Leila Janah, društvena poduzetnica koja je zapošljavala hiljade siromašnih ljudi u Africi i Indiji, umrla je u dobi od 37 godina na Manhattanu 27. januara ove godine. Poduzetnica koja je čvrsto vjerovala da su poslovi, a ne donacije najbolji bijeg iz siromaštva, umrla je od rijetkog oblika raka.

Porijeklom iz Indije, Janah je 2005. godine putovala u Mumbai gdje je autom prolazila kroz ogromne slamove. Kad je došla u firmu zbog koje ju je posao odveo u Indiju, tamo je upoznala obrazovano osoblje iz srednje radničke klase. Skoro niko od zaposlenika te firme nije bio iz slamova kroz koje je prošla putem.

Kako je ispričala za magazine Wire 2005. godine, tada se zapitala zašto ljudi iz slamova ne bi mogli raditi u takvim firmama. Bio je to ključni moment za Janah, koja je intelekt najsiromašnijih ljudi smatrala “najvećim neiskorištenim resursom” u globalnoj ekonomiji.

Nakon tog iskustva u kenijskom gradu Nairobiju, 2008. godine osnovala je komplaniju Samasource kojoj je cilj bio zapošljavanje siromašnih ljudi za minimalne plaće u digitalnoj industriji. Osnovala je dostavne centre u Keniji, Ugandi i Indiji. Njeni radnici prikupljaju podatke koji se koriste u različitim projektima, od videoigrica, automobila koji sami voze, do softvera koji pomažu rendžerima u subsaharskoj Africi da spriječe krivolov slonova. Uz to, polovica ljudi koje zapošljava Samasource su žene.

Zapošljavala je 11.000 ljudi

Zaposlenici Samasourcea radili su s firmama poput Microsofta, Googlea, Facebooka, Walmarta, Getty Imagesa, Glassdoora.

“Leila je imala viziju o dostojanstvenom radu i obećanje o minimalnoj plati za najranjivije dijelove društva”, rekla je Kennedy Odede, osnivačica i direktorica organizacije Blistava nada zajednica, koja je surađivala sa Samasourceom.

Procjenjuje se da je njena firma pomogla oko 50.000 ljudi, odnosno 11.000 radnika i onih koji su o njima ovisili.

Osim toga, Janah je osnovala i liniju kozmetičkih proizvoda LXMI, koja je imala istu misiju kao i Samasource – zaposliti marginalizirane osobe i dati im pristojnu platu. Osnovana je 2015. godine, a zapošljava stotine siromašnih žena u Ugandi, koje beru orašaste plodove. Od njih rade maslo za proizvode za njegu kože koji se izvoze u SAD.

Ideju da pokrene LXMI dobila je tokom posjete zapadnoj Africi kada je u Beninu vidjela lokalce kako u svojim vrtovima sade shea orah od kojeg se radi maslo za kozmetiku.

“Rekla sam: Idemo stvoriti izvoznu industriju, ali samo za siromašne žene. Možemo u isto vrijeme riješiti problem siromaštva i brinuti se za bolju njegu naše kože”, rekla je 2016. godine magazinu Fast Company.