Već skoro punih četrdeset godina u Velikoj Kladuši se na dobar doručak ili ručak ide „kod Kajte“. Ugostiteljsku priču o ljubavi prema ljudima i hrani, porodici, borbi sa najtežim životnim situacijama, razumijevanju, saradnji i napretku, koju je započeo Kajtaz Kajto Sabljaković sa svojom ugostiteljskom radnjom „Kvarta“, nastavila je i dodatno usavršila njegova kćerka Emina Sabljaković Ćehić, koja danas uspješno vodi restoran „Kvarta – Kod Kajte“.
„Ideja o pokretanju ugostiteljske radnje Kvarta nastala je iz želje za samostalnošću, a zbog nepravde prema radniku koju je i sam osnivač, Sabljaković Kajtaz Kajto, osjetio na svojoj koži. Velika Kladuša se početkom osamdesetih godina uspinjala stepenicama razvoja i nije se mogla pohvaliti kulinarskom ponudom u gradu. Radili su tek restoran, dva, te je ponuda bila nedovoljna zbog radnih mjesta koja su se otvarala iz dana u dan. Uvidio je to i sam Sabljaković Kajtaz Kajto, u vrijeme dok je radio kao konobar. Ideja mu je bila otvoriti ćevabdžinicu, po uzoru na one koje je vidio u Banja Luci u kojoj se i školovao za kvalifikovanog radnika u ugostiteljstvu“, riječi su Emine Sabljaković Ćehić, kojima opisuje početke porodičnog biznisa, te u nastavku razgovora ističe da svog velikog uspjeha nisu bili ni svjesni.
„Kvarta je svakodnevnica našega života i moga lično, od samoga rođenja. Kada si u tome cijelim svojim bićem, ne možeš objektivno to uvidjeti. O uspjehu, kao samom financijskom rezultatu, nikada nismo ni govorili. Naš najveći uspjeh tokom svih ovi godina bio je kontinuitet, kvalitet jela i zadovoljstvo naših radnika i gostiju. To potvrđuje i činjenica da danas imamo radnicu koja kod nas radi punih dvadeset i pet godina. Postoje ljudi koji skoro svakoga dana kroz desetljeće dolaze na doručak ili ručak u Kvartu. Imamo objekat i priču koja je preživjela surovost rata i radnju koja je prošla kroz dvije države i dva državna uređenja. Ako to nije uspjeh, ja ne znam šta jeste“.
Ko su ljudi koji stoje iza uspjeha restorana „Kvarta – Kod Kajte“?
„Kvartu su kroz godine vode dvije generacije porodice Sabljaković. Sam osnivač koji je srce Kvarte, Sabljaković Kajtaz Kajto i ja, Emina Sabljaković Ćehić. Kao najstarije Kajtino dijete, ja sam nakon očeve smrti preuzela porodičnu tradiciju i nastavila sa pričom o ljubavi i dobrom zalogaju. Tu svakako veliku ulogu ima i moja majka Kada Sabljaković koja je dugi niz godina bila srce kuhinje našeg restorana, ali i nesebična podrška kako mome ocu, tako i meni kroz sve ove godine. Pored nje, moj oslonac i velika podrška u poslu i životu, suprug Amir.“
Koji su bili najteži trenuci sa kojima ste se u radu susreli i kako ste ih prevazišli?
„Svakako je iznenadna smrt moga oca u decembru 2019. godine najteži udarac koji smo primili kroz sve ove godine postojanja. Odluka o zatvaranju, ili nastavku rada nije bila upitna, pitanje je bilo samo kako nastaviti bez njega. Slomljene i shrvane, majka i ja nismo bile spremne dočekati pandemiju korona virusa i lockdown, koji nas je dodatno psihički i financijski slomio. Tada donosimo odluku da ja kao slijedeća generacija u porodici nastavljam sa daljnjim radom i razvojem Kvarte i objektu Kvarta koja je do tada među ljudima bila poznata uglavnom kao mjesto „kod Kajte“, uobličavam i dajem današnji naziv „Kvarta – Kod Kajte“. Kroz četrdeset godina postojanja, svakako smo se susretali sa velikim brojem izazova, kriza, ratom 90-ih, ali zasigurno se niti jedna ne može mjeriti sa iznenadnom smrti osnivača naše radnje.“
Hrana nas uvijek asorica na ljubav i brižnost. Koliko je u ugostiteljskom poslu dodatno naglašena ljubav prema hrani i prema ljudima?
„Hrana, miris i sama energija mjesta od izuzetne su važnosti za svakoga gosta koji posjećuje neku radnju, pa tako i našu. Ljubav je tu, kao kruna svega onoga što znamo, ali i kao vodič kroz sve ono što ne znamo. Prvenstveno tu mislim na sebe, koja nisam školovani ugostitelj, ali moja ljubav prema Kvarti, mome ocu i svemu što je kroz godine stvorio zasigurno su bili najveći razlog nastavka ove priče u krugu porodice. Hrana i ljudi ne idu jedno bez drugog, od rođenja sam to učila, i odnose sa ljudima vježbala bez da sam bila svjesna toga. Tako da, bez ljubavi ništa ne bi bilo. Jer kada je Kvarta nastala bilo je to iz ljubavi prema dobrom zalogaju i dobrim ljudima.“
Koji su izazovi i problemi s kojima se susreću ljudi koji vode porodični posao, a koje prednosti i zadovoljstva takva vrsta posla nosi sa sobom?
„Kada je riječ o porodičnom poslu, ne možemo reći da je to posao koji ima radno vrijeme i ne možemo reći da je to nešto što samo jedna osoba unutar porodice razumije. O poslu pričamo svakodnevno u kući i tu su svi uključeni, tako da to više nije porodični posao, već životni stil. Ipak, uloge svakoga trebaju biti jasne i iako svako može iznijeti svoje mišljenje, ne smijemo dozvoliti sebi da ulazimo jedni drugima u djelokrug posla ili smanjujemo autoritet u našem dijelu posla. Jedan od najveći izazova, koje smo otac i ja imali, u nažalost kratkom periodu našeg zajedničkog rada, bio je „sukob generacija“. Nas dvoje smo imali zajedničku želju da se Kvarta svidi i mlađoj generaciji, ali on nije znao kako da to postigne. Promjena nije bila laka, bilo je otpora i u radnom okruženju i kod njega samog. Ipak, njegova nesebična vjera u mene, tek danas mi je očigledna jer je puštao da odradim neke stvari koje nije ni sam razumio. Kada je riječ o prednostima i zadovoljstvu, ono što sa sigurnošću mogu reći iz našeg primjera jeste stil života cijele porodice. Mi, kao djeca koja su oca i majku godinama gledala kroz zajednički posao naučili smo prije svega, da je porodica nešto najvrednije i najvažnije u našim životima. Gledajući njih, naučili smo da se nikada ne smijemo predavati lošim životnim trenucima i da samo radom možemo postići rezultate. Naučili smo cijeniti vrijednost rada i to smatram najvećom prednošću za cijelu porodicu koja je uključena u porodični posao. To su vrijednosti koje suprug i ja, kao druga generacija Kvarte, njegujemo i nastojimo prenijeti našim kćerkama kroz život.“
Koliko je u ugositeljstvu važna dobra komunikacija sa korisnicima usluge?
„Komunikacija sa našim korisnicima je zasigurno jedna od tajni naše dugovječnosti. Iako se kroz godine mijenja struktura naših korisnika važno je osluškivati njihove potrebe. Jedan od važnijih prekretnica u radu, bio je trenutak uvođenja kuhanih gotovih jela koje smo uveli osluškujući upravo potrebe naših korisnika. To ne znači da je interes za postojeće usluge, odnosno naša „stara“ jela sa roštilja prestao, već se isti dopunjavao. Danas je veća potražnja za hranom niže kalorijske vrijednosti, te vegetarijanskim jelima. Ono što nam u toj cijeloj komunakciji sa našim gostima treba biti na umu, jeste to da uvažavajući želje naših klijenata, moramo voditi računa da ne izgubimo čar samog objekta i da ne izmijenimo cijelokupnu ponudu. Tako da je najveća umjetnost spojiti korisnikovu potrebu i naš identitet, svrhu našeg postojanja, a radi boljih rezultata u budućnosti.“
Kojim principima rada se rukovodite u svom poslovanju?
„Svjesni smo činjenice da je za dugoročno poslovanje kojem smo kroz ove godine svjedoci, najznačajniji zadatak bio izgradnja ugleda i povjerenja. Tome se uvijek nastojimo posvetiti u potpunosti i našem kupcu isporučiti najbolji mogući proizvod koji možemo ponuditi. Rad utemeljen na načelima upravljanja kvalitetom i zadovoljstvo klijenata naše je glavno usmjerenje i opredjeljenje. Pored usmjerenosti prema zadovoljstvu korisnika naših usluga, dugoročnost našeg uspjeha leži u pravednosti prema zaposlenicima i poštivanju zakonskih propisa. Zadovoljstvo naših zaposlenika nam je jednako važno kao i zadovoljstvo samoga kupca. Pogotovo u radu sa hranom, gdje jelo oslikava pored ostalog i energiju kuhara, kao i konobara, važno nam je da naši zaposlenici budu zadovoljni i sretni na radnom mjestu.“
Kakvi su Vaši planovi u narednom periodu?
„Naš plan u narednom periodu je potvrditi svoje mjesto kao druga generacija u poslovanju. Sumnjičavost stalnih gostiju kojima smo ostavljeni, jedan je od većih naslijeđenih „tereta“. Najvažniji plan ove godine je dosljedno proslaviti četrdesetu godišnjicu postojanja i rada, time odajući čast svim ljudima koji su aktivno radili sve ove godine sa našom porodicom i tako pomogli da „Kvarta – kod Kajte“ postane prepoznatljiv brend. Svakako su napredak i širenje našeg poslovanja najvažniji ciljevi druge generacije poslovanja.“
Kako se nosite sa stresom i na koji način „punite baterije“?
„Znajući da stresa ne možemo pobjeći, ali i naučeni na „teži način“ šta su to posljedice ovakvog stila života, trudimo se što češće vježbati i suprug i ja. Bez obzira na fizički rad tokom obavljanja posla, ništa ne može zamijeniti vježbanje. Tu su i kratka porodična putovanja gdje se kao porodica odmičemo od svakodnevnih problema s kojima se nosimo, a svakodnevno se trudim što više čitati i usvajati nova znanja koja će nam pomoći da dosegnemo naše snove i planove.”
Razgovarala: Amina Hadžiahmetović
