fbpx

Tema u fokusu

Slađana Trivić Stanić, CEO Atika Banja Luka: Ključ uspjeha je odnos prema pobjedi i porazu


U poslovnom svijetu, gdje se uspjeh mjeri novcima i/li utjecajem, u kojem rečenice počinju sa Ja sam uspio, Ja sam stvorio, Ja sam napravio, Ja sam postigao, Ja poznajem, a za neuspjehe redovno okrivljujemo nekog drugog, prava je rijetkost sresti nekog poput naše sagovornice. Slađana Trivić Stanić, CEO platforme Atika Banja Luka, za Poslovne novine priča svoju priču satkanu od uspona, padova, rezultata znanja i posljedica neznanja, težnji, želja, prioriteta i čak dva bankrota.
Od ideje u koju je uloženo 200 maraka stipendije, nastala je prava bajka.

O Atici i etici

Atika, firma iza koje stojite, posebna je platforma među „zdravim pričama“, ne samo na domaćem, nego i na regionalnom tržištu. Kako zapravo ljudima objašnjavate čime se bavite?

“Atika okuplja tim stručnjaka iz različitih profesija, koji analizira klijentov problem i navike, pa kreira režim rada za rješavanje tog problema, pružajući mu nadzor i podršku sve dok ne dođe do cilja. Neko nam se obraća zbog problema za zdravljem, neko zbog kilograma, akni ili alergija, dok neki naši klijenti, poput trudnica, parova koji se bore sa sterilitetom i ljudi sa manjkom discipline, anksioznošću ili depresijom, žele da poboljšaju svoje mentalno i fizičko zdravlje promjenom životnih navika. Ukratko, ljudi nam se jave sa problemom iz oblasti zdravlja, a mi ih povežemo sa kompetentnim stručnjacima i obezbijedimo alatke za rad.”

Kako funkcionira platforma ATIKA, na kojim principima?

“Cilj Atika platforme bio je da, tehnologijom i kreativnošću, popunimo rupe našeg zdravstvenog sistema i struke. Cijeli domaći zdravstveni sistem se završava davanjem instrukcija. Ako odete nutricionisti, doktoru, psihologu ili fizioterapeutu, oni će se vama pozabaviti tih 10, 20 ili 60 minuta, a nakon toga ste opet prepušteni sebi i sve ovisi o vašoj disciplini. Zato smo kreirali platformu čiji je fokus na onome što se dešava između dva pregleda. Omogućavamo ljudima da bilježe šta unose u organizam na dnevnoj bazi, dobiju opomenu kada rade nešto što im narušava zdravlje i prijedlog kako da to poprave, te konstantnu podršku.
S druge strane, stručnom timu smo obezbijedili da jednim klikom pogleda šta je klijent radio od zadnjeg pregleda, gdje je griješio i na šta njegov organizam najbolje reaguje te da u sekundi detektuje svaki deficit nutrijenata, postupak i grešku. Tako struka ima širu sliku o ponašanju ljudi i moć preventivnog reagovanja, a klijent privilegiju da momentalno, bez zakazivanja termina, dobije mišljenje i pomoć stručnog lica.”

O “lakoći” opstajanja

U Vašem su timu različiti profili stručnjaka, pa su jednako važni programeri i ljekari, farmaceuti i nutricionisti? Na koji način radi ta, nazvala bih je, košnica?

“Vjerovatno ste primijetili da skoro svaki stručnjak vjeruje da je njegova profesija najbitnija i da rješava problem, pa su pacijenti konstantno izloženi kontradiktornim informacijama. Ljekar kaže pacijentu da je najbitnije da uzima lijek za Hašimoto, a da su sve ostalo samo dodaci. Nutricionista se pobuni, pa kaže da se Hašimoto kontroliše ishranom, a da je terapija dodatak, dok psihoterapeut akcentuje uticaj stresa na štitnu žlijezdu i tvrdi da je ključ u mentalnoj higijeni. Svi su oni donekle u pravu jer svako od njih ima dio slagalice. Šta smo mi zapravo uradili? Stavili pod jedan krov sve te stručnjake i obavezali ih da razriješe razmirice i smisle rješenje koje obuhvata uglove svih profesija i potom izađu pred čovjeka sa sinhronizovanim rješenjem i metodama rada. Tako u Atici svaki stručnjak kroz svakodnevni timski rad proširuje svoje znanje, suzbija ego i pristupa problemu iz više uglova.”

Domaća firma, svjetska priča, mogli bismo reći. Kako je sve počelo? Prema informacijama na Vašoj stranici sve je išlo lako jer „prvo smo to, onda smo ovo, pa smo to, pa nam je bilo divno, pa smo rasli“. Ipak moram pitati, da li je bilo baš TAKO lako?

“Nije, ali naš IT tim mi je rekao da moram opisati istoriju Atike u 10-15 rečenica, pa sam bila prinuđena da se fokusiram na uspjehe jer mi za neuspjehe ne bi bilo dovoljno ni 500 strana (smijeh). Prvi online program prodala sam nakon godinu dana. Morala sam da izgradim novo tržište i edukujem ljude da bi se neko usudio da nam pruži šansu. Dva puta sam bankrotirala. Da ironija bude veća, bankrotirala sam u godinama kada smo bili kompanija sa najviše klijenata i prodatih programa u regionu. To se desi kad mnogo ulažeš u posao, a ne naplaćuješ usluge dovoljno, pa troškovi progutaju prihode. U prvoj trudnoći, tri mjeseca sam ležala u bolnici jer se moja beba borila za život. Vlasnik poslovnog prostora iskoristio je tu priliku da me pokrade i ostavi me bez ušteđevine kojom sam planirala da premostim taj težak period. Niko te ne pripremi da ćeš u najtežem trenutku života, prikopčan na aparate morati da se boriš da se firma ne zatvori. Sjećam se dobro, jedna pokretna ruka, a ja naslonim laptop na stalak infuzije i kucam novi program koji će pokriti dugove. Program se rasproda u rekordnom broju, beba preživi i pomislim sve je krenulo, pa u naredna tri mjeseca udvostručim broj zaposlenih. Ubrzo dođe korona, ostanemo opet bez prihoda i borba za opstanak počne ponovo. Kao kad gradiš kućicu od pijeska na plaži, pa je pitanje vremena kad će je plima progutati i natjerati te da počneš iznova. Ipak, ne gledam to kroz patetiku niti prizmu žrtve. Ti teški momenti su me prekalili i da nije bilo njih, ne bi bilo ni svega lijepog što imam, jer bih bila zakinuta za važne lekcije.”

O novcima i “besplatnom”

Koje su najveće prepreke sa kojima ste se suočavali u stvaranju nečega čega na našem tržištu nema, odnosno nije bilo do Vas?

“Najveća prepreka bilo je kako u vrijeme kada online usluge ne postoje, objasniti ljudima da one mogu zamijeniti rad uživo. Na internetu su se tada prodavali šarlatanski šejkovi i pilule za mršavljenje, a to, priznaćete, nije baš respektabilna družina. Morala sam da krenem od edukacije tržišta, fokusiram se na to koliko online programi štede vrijeme, stavljam trostruko niže cijene od uobičajenih i molim klijente da podijele svoje transformacije, da bi ljudi vidjeli da online rad daje rezultate.”

Na početku karijere oslanjali ste se na besplatne alate, poput Facebooka i Instagrama. Šta biste danas promijenili da počinjete?

“Promijenila bih samo jednu stvar: od prvog dana bih pratila brojke, fokusirala se i na finansije, pravo, statistiku. Zvuči nerealno, ali godinama nisam znala ostvaruje li moj biznis profit, djetinjasto sam pričala kako imamo hiljade članova širom svijeta i smatrala da je to dokaz da je biznis model dobar, bez da sam ikada stavila na papir svoje rashode. Onda sam upoznala mog supruga, koji je ekonomista. Bio je zaprepašćen što neko vodi biznis bez da zna osnove poslovanja, ali je bio dovoljno strpljiv da me nauči.”

Uspjeli ste od ničega napraviti nešto i dokazati da za uspjeh nije potrebno imati bogate roditelje i prijatelje na visokim položajima. Šta je za uspjeh, prema Vašem iskustvu, potrebno?

“Mislim da je neophodno da se poklopi mnogo toga, ali ako bih morala da izdvojim samo jedno, to bi bio odnos prema porazu i pobjedi. Ako iz poraza možeš izvući lekciju i primijeniti tu lekciju ubuduće, napuštaš pasivnu ulogu žrtve, pa sve ružno što ti se desi danas, postaje tvoja prednost sutra. Isto tako, ni pobjede ne smiju previše da te uzdignu, pa da postaneš suprotnost onome što si bio na početku i prestaneš da se usavršavaš. Mi nemamo kontrolu nad životnim događajima, ali imamo nad tim kako ćemo se postaviti prema njima. Mladim preduzetnicima uvijek govorim da je to što nisam imala novca zaslužno za sve što imam. Moj san u dvadesetoj godini je bio da širom države otvorim wellness centre. Da mi je neko dao taj novac, ja bih se ograničila na BiH. Ovako sam bila prinuđena da razmišljam kako proširiti posao bez ulaganja, pa sam prebacila posao online i umjesto jedne, počela da prodajem u 35 država. Nešto što je bilo moja najveća prepreka, pretvorilo se u adut. Uspješan čovjek svuda vidi prilike, a neuspješan prepreke i izgovore.”

O uspjehu i porodici

Smatrate li sebe uspješnom ženom i čime se u Vašem poslu mjeri uspjeh?

“Za mene lično je uspjeh dobar balans privatnog i poslovnog. Kada čitate biografije uspješnih ljudi, kao lajt motiv se provlači žal što nisu posvetili život porodici i što im je život proletio u poslu. Imala sam sreću da na vrijeme poredam prioritete. U posljednje tri godine, rodila sam dvije djevojčice i moj biznis je dosta pretrpio jer sam odlučila da im se 100% posvetim. Da se ne lažemo, nekada se zapitam gdje bi Atika bila da nisam propustila neke poslovne prilike, ali onda sebi postavim pitanje da li bih za 30 godina više žalila zbog zapostavljanja porodice ili sporijeg rasta Atike. Odgovor znam. To je moj lični nivo rezonovanja i vrednovanja uspjeha, a poslovno smatram našim najvećim uspjehom to što smo promijenili toliko života, bez da smo ikada ljudima prodali nešto što ne bismo koristili i sami. U ovom poslu je jako lako da te povuku komercijala i želja za uvećanjem profita i ponosna sam na Atika tim što nismo odstupili od svojih stavova, čak ni kada su iskrenost i principijelnost išle na našu štetu.”

Vaš najnoviji proizvod je kozmetika ATIKA. Recite nam nešto o njoj, zašto je posebna, po čemu je drugačija?

“Mislim da smo posebni po tome što smo vjerovatno jedini kozmetički brend koji kupcima kaže da kozmetika nije dovoljna za rješenje problema. To je otprilike kao da minut pred početak trke sebi pucate u oba koljena i drastično smanjite šanse za pobjedu (smijeh). Atika kozmetika je naš revolt prema svim neistinama koje se plasiraju na tržištu. Prvo, nijedan brend ti ne kaže da izgled kože ne zavisi samo od te kreme. Ako imaš zdravstveni problem, ako način nanošenja i rutina nisu dobri, ako ne paziš na ishranu ili stil života, ne postoji krema koja će ti pomoći. Niko ti ne kaže da u tu kutijicu ide dio korisnih sastojaka, a dio onih koji dugoročno štete koži, ali su tu jer povećavaju rok trajanja i profit. Mi pravimo male serije dermatološki testirane, takozvane “clean” kozmetike, za koju se koriste prirodne sirovine. Onda tu kozmetiku pakujemo u pakete u kojima osim nje, dobijaš i plan ishrane za svoj tip i stanje kože, spisak nalaza koje moraš da provjeriš da bi saznao zdravstvenu pozadinu svog problema i edukacije o pravilnom tretiranju problema. Tako smo i u kozmetiku utkali princip da se stručnjaci iz raznih profesija udruže da naprave jedinstven proizvod i stavili fokus na edukaciju, a ne slijepo praćenje trendova.”

O optimizmu i pesimizmu

Niste pali pod utjecaj narastajućeg trenda da Vaše proizvode reklamiraju influenseri već ste se fokusirali na upješne žene… Zašto?

“Kao kupac, uvijek sam smatrala licemjernim da proizvod za akne reklamira influenser koji ih nikada nije imao ili da metodu mršavljenja promoviše poznata manekenka, koja nikada nije prešla 50kg. Zato objavljujemo isključivo transformacije ljudi koji su kupili naš program ili proizvod, postigli rezultat pa iz zahvalnosti odlučili da svoju životnu promjenu podijele javno. To je jedini vid marketinga koji mi praktikujemo od samog početka. Kada su naši profili prešli preko 100.000 pratilaca, zapitala sam se šta želim da uradim sa tim uticajem. Odlučila sam da platformu ustupim lokalnim preduzetnicama, majkama, ženama koje svojim radom mijenjaju okruženje na bolje, jer smatram da su one najbolji, a nepravedno skrajnuti, uzori.”

Imate li koristan savjet za mlade ljude, posebno žene, kako da se ostvare u poslu, na šta da se fokusiraju, kako da poredaju prioritete?

“Živimo u digitalnom dobu. Prvi put u istoriji čovječanstva su edukacije, ideje, znanje dostupni potpuno besplatno. Iskoristite to. Ne potcjenjujte moć društvenih mreža jer živimo u vrijeme kada naša objava bez uloženog novčića može da postane viralna i dođe do potencijalnih kupaca. Otpratite negativne portale, maliciozne i frustrirane ljude i sadržaje. Kada ste okruženi pesimizmom, vaš mozak je skloniji tome da svuda vidi prepreke, a kada zapratite pozitivne sadržaje svijet vam izgleda kao mjesto puno prilika. Za savjete o poslu, pitajte one koji su već ostvarili to što želite jer će ljudi koji su protratili svoj život i vašem pristupati iz svog ograničenog iskustva. I za kraj, uvijek imajte na umu da ne možete kontrolisati tuđe postupke i životne okolnosti, već samo svoje reakcije na njih i da u radu na sebi, leži rješenje za većinu poslovnih i životnih problema.”