Dobitnica Nobelove nagrade za ekonomiju 2023. godine je profesorica ekonomske istorije sa Harvarda Claudia Goldin (SAD) autorka prvog sveobuhvatnog prikaza zarada žena i njihovog učešća na tržištu rada kroz stoljeća. U godini koju su u svijetu, a i kod nas, obilježili brojni stravični slučajevi femicida, neravnopravnosti žena spram muškaraca, patnje majki i njihove djece (kao posljedica rata i užasa različitih prirodnih kataklizmi) ova nagrada je kao u pjesmi „samo jedna kap veselja“, a mnogo više povod za razmišljanje o ulozi žene u društvu i odnosa muškaraca i društva prema nježnijem spolu.

Claudija Goldin (77) je pionirka u oblasti rodne ekonomije fokusirana na istraživanju zašto rodna razlika u platama i dalje postoji. Pri tom je pokazala da rodne razlike neće nužno nestati sa ekonomskim razvojem i ustvrdila da ekonomski rast uvijek ne poboljšava rezultate na tržištu rada žena.

Dokazala je da su udate žene počele da rade manje kada je nastupio period industrijalizacije tokom 19. vijeka, ali je stopa zapošljavanja žena ponovo porasla u prvoj deceniji 20. vijeka, sa porastom uslužne ekonomije.

Otkrića i zaključci Claudije Goldin imaju ogromne društvene implikacije jer je pokazala da se priroda ovog problema ili uzrok ovog sveprisutnog rodnog jaza mijenja kroz istoriju i uz razvoj. To je temelj za dalja istraživanja i stvaraoce ekonomskih politika širom sveta da dođu do savremenijih i efikasnijih rješenja.

Oko 50 odsto žena učestvuje na globalnom tržištu rada, u poređenju sa 80 odsto muškaraca – ali žene zarađuju manje i rjeđe stižu na vrh karijerne ljestvice što je samo jedna od brojnih neravnopravnosti kojima su izložene.

Raritet ovogodišnje Nobelove nagrade za ekonomiju je u tome da je Claudia Goldin tek treća žena koja je dobila Nobelovu nagradu za ekonomiju od 1968. godine otkako se dodeljuje ovo priznanje. I u tome se prepoznaje određena doza neravnopravnosti žena na polju nauke.

Profesorka Goldin je prva žena koja je dobila stalnu profesuru na ekonomskom fakultetu Univerziteta Harvard, 1989. godine. Ostalo je upamćeno njeno upozorenje od prije nekoliko godina o tome da u ekonomiji i dalje nema dovoljno žena, te kako čak i prije nego što studenti upišu fakultet, smatraju da je ekonomija polje više okrenuto ka finansijama i upravljanju, a žene su manje zainteresovane za te oblasti nego muškarci. Smislila je formulu kako da se to prevaziđe: „Ako im objasnimo da se ekonomija bavi i nejednakostima, zdravljem, stanjem u domaćinstvima, društvu, onda bismo postigli mnogo veću ravnotežu”.

Pažnja žena u Bosni i Hercegovini trenutno je fokusirana na problem nasilja u porodici i van nje, zdravstvenu zaštitu majki i bolesne djece, uslove rada, njihov društveni angažman. Ekonomski aspekt je gurnut u stranu, ali nije potpuno zanemaren. O tome svjedoče rezultati netom uspješno okončane tromjesečne obuke osposobljavanja 29 nezaposlenih majki za tržište rada čime im je omogućeno da se pripreme za ulazak u radni proces i povećaju ekonomsku snagu porodice.

Prema nedavnoj studiji Ujedinjenih nacija postizanje većeg rodnog pariteta unutar radne snage ima značajno veći potencijal za jačanje ekonomske održivosti u društvima koja stare i imaju nisku stopu fertiliteta (to je slučaj i sa BiH op.a.). U Bosni i Hercegovini polovina radno sposobnih žena isključena je s tržišta rada i nema prihod kojim bi izdržavala sebe i svoju porodicu. Ovakvi projekti mogu pomoći da se taj problem ublaži. Otuda raduje spremnost Vlade Češke Republike da u idućoj godini za te namjene u BiH izdvoji duplo više novca. Dakle, sasvim je izvjesno da se ženska ofanziva nastavlja