Po ko zna koji put u posljednjih nekoliko godina Vlada Federacije Bosne i Hercegovine troši silne milione subvencionirajući poslovanje aerodroma u Sarajevu, Tuzli i Mostaru što je učinila i na posljednjoj sjednici. Pri tom ne treba zanemariti i činjenicu da novcem iz budžeta višekratno podržava izgradnju četvrte međunarodne zračne luke u Bihaću na kojoj se, uzgred rečeno, sporo i aljkavo radi.

Upumpavanje miliona u zračne luke u konačnici bi se moglo svesti na bacanje novca (što je u više navrata dokazano na primjeru Mostarskog aerodroma) i to će biti sve dotle dok Bosna i Hercegovina, odnosno Federacija ne formira vlastitu avioprevozničku kompaniju i kupi joj makar jedan putnički avion sa stotinjak sjedišta. Tom „pticom“ pod hitno bi prije svega Sarajevo trebalo da poveže sa Beogradom, Zagrebom, Ljubljanom i cijenama bude konkurentnija od Air Serbia, Croatia Airlinesa, Adria Airways, odnosno slovenačkog avioprevoznika. Konačno tim avionom bi bilo moguće dugoročno uspostaviti zračni promet sa Podgoricom, Skopljem, Prištinom, everntualno Mariborom. To bi zasigurno imalo pozitivne finansijske efekte i spriječilo dalju pljačku građana Bosne i Hercegovine koja se prepoznaje po enormno visokim cijenama avio karata.

Svemu rečenom treba dodati i činjenicu da je u Bosni i Hercegovini u godinama poslije Dejtona organizovano na hiljade simpozija, konferencija, radionica, work shoopova (njih stranci posebno obožavaju) o stotinama važnih i nevažnih tema. Niti jedna ozbiljna rasprava, a kamo li naučni ili stručni skup nije upriličen na temu stanja i razvoja aviosaobraćaja u BiH. Naučna i stručna elaboracija o tome mnogima bi sigurno otvorila oči i pomogla da se milioni spomenuti s početka ovog teksta usmjere tamo gdje će dati najveći efekat. Sa takvog skupa očekuje se i definitivan stav u vezi sa nabavkom aviona za gašenje požara čemu niti jedna prethodna vlada nije temeljito i odgovorno pristupila iako je posjedovanje makar jedne takve letjelice nasušna potreba

Ne smije se zaboraviti da se vlast u toku agresije trezvenije odnosila spram razvoja aviosaobraćaja i kontrole letenja što je rezultiralo da se na Fakultetu za saobraćaj i komunikacije u vrijeme kada su u uslovima opsade na Sarajevo odškoluje prva generacija bh. pilota i kontrolora letenja. To je bio i nukleus za formiranje Air Bosnia – nacionalne avio kompanije. Potom će se aktivirati i Air Commerce, prva privatna avio kompanija u BiH. Ova druga sa linijom Zurich-Sarajevo-Priština i obratno sa avionom uvijek krcato punim putnika izvjesno vrijeme bila je hit u zračnom prometu na Balkanu.

Kad već koračamo u budućnost, a sjećamo se prošlosti dva događaja vezana za minula vremena zavrjeđuju da se i ovdje spomenu. To je proslava 65. godišnjice IPSA instituta i 138. godina GRASA obilježene posljednjeg dana novembra.

IPSA njen menadžment i stručnjaci imali su presudnu ulogu kada je Evropa odlučivala o ključnim koridorima u budućoj cestovnoj mreži jer su u presudnom trenutku uspjeli da se u nju ubaci i koridor V-c.

U slučaju GRASA svojevrstan tehnološki poduhvat napravljen je početkom 2000-tih godina pokretanjem proizvodnje vlastitog lakog tramvaja i ozbiljnim razmišljanjem o tome da se nekoliko vozila koja je Sarajevu poklonio grad Beč preprave u ljetne tramvaje. To bi, kako je tada tumačio aktuelni menadžment, bio direktan odgovor na klimatske promjene i ljetne vreline u zatvorenim dodatno zagrijanim i zagušljivim češkim tramvajima.

Ma koliko vrijeme brzo letilo, a sveopšti razvoj postajao dinamičniji i tehnološki izazovniji ono što je bilo dobro, a upamćeno je sve više dobija na cijeni.