Izazovi i prilike u procesu povezivanja lokalnih zajednica u Bosni i Hercegovini sa dijasporom bile su u fokusu trodnevne radionice održane na Jahorini u okviru projekta Mreža praktičara. Irski stručnjak Martin Russell, osnivač Global Diaspora Insights i savjetnik čuvenog Networking Instituta, podijelio je sa predstavnicima 30 bh. gradova i opština, kao i partnerskih organizacija projekta USAID Diaspora Invest važne informacije i korisne savjete o umrežavanju, saradnji sa dijasporom i filantropiji.

Upoređujući irsku definiciju dijaspore sa bosanskohercegovačkom, istakao je razlike u percepciji.

“Neke zemlje su suzile definiciju dijaspore povezujući je sa državljanstvom. U Irskoj je naša definicija – ako se osjećaš Ircem, onda si Irac. Zašto to radimo? Jer smo mali otok i potrebna nam je gusta mreža naših ljudi širom svijeta”, objasnio je Russell.

U razgovorima sa domaćim predstavnicima istražio je ključne izazove i prilike vezane za mapiranje dijaspore. Jedan od tih izazova polazi od činjenice da nema unificiranog načina rada pa tako različite lokalne zajednice imaju različite pristupe mapiranju, a i volja stanovništva da učestvuje u tim procesima je svuda drugačija. Naveden je i primjer s dijasporom najbolje povezane općine u BiH koja zapravo ne zna šta je to mapiranje, već se kao mala zajednica već dugo oslanjaju na direktne kontakte.

“Razgovarajmo van konteksta dijaspore. Razlozi zašto su ljudi recimo na LinkedInu su: povezivanje, vlastita promocija i vlastiti interes. Razlog zbog kojeg dijelite svoje podatke najčešće je vezan za lični interes i onoga ko vam ih traži. Ako mu vjerujete, onda ćete s njim podijeliti svoje podatke. Tako je i sa mapiranjem”, objasnio je irski ekspert.

Nedostatak komunikacije između lokalnih vlasti i investitora iz dijaspore također je istaknut kao ključni problem. Investitori iz dijaspore u domovinu ulažu iz sentimentalnih razloga, ali nedostatak podrške lokalnih vlasti dovodi do gubitka interesa.

“Jedan od dva glavna prigovora koja dobijamo od ljudi iz dijaspore širom svijeta je da ih tretiramo kao bankomate. Pitanje vezano za komunikaciju i maping je ne samo ko komunicira, već i šta im nudite zauzvrat jer od dijaspore se mnogo traži, od njih traže njihove familije, humanitarna udruženja, biznisi, škole u koje su išli i to je veoma zamorno, dijaspora je zamorena i to je stvarno tako. A druga pritužba koju ističu je nedosljednost. Od njih se zahtijeva mapiranje za različite projekte i poslije toga im se niko ne javi ni za 6-8 mjeseci”, istakao je Russell i naglasio da je neophodna promjena u načinu razmišljanja.

Govoreći o savjetima za uspješniju komuniciraju sa dijasporom fokus je stavio na slušanje i razumijevanje želja ljudi iz dijaspore.

“Mapiranje se većinom bazira na tome ko ste, gdje ste i šta radite, a dijaspora vam želi govoriti šta žele uraditi. Ljudi vole pričati o sebi, istraživanja to dokazuju, a niko ne sluša šta drugi govore. Mapiranje se mora odnositi na njih, a ne na nas. Vaši planovi u lokalnim zajednicama zasnivaju se na vašim kapacitetima i planovima, ali je tu neophodna fleksibilnost. To što vi možda želite da razvijate turizam ne znači da dijaspora u tu oblast uopšte želi ulagati. Zbog toga mapiranje moramo shvatiti kao širi proces integracije i izgradnje veza. Samo tako se svi elementi komunikacije mogu povezati. Jasno je da vi pokušavate prikupiti neke podatke za lokalne zajednice, ali šta zaista trebate pokušati razumjeti je šta ti ljudi žele uraditi ovdje”, poručio je u nastavku i, služeći se poznatom krilaticom Johna F. Kennedyja, dodao: “Ne pitajte šta vaša dijaspora može učiniti za vas, već šta vi možete učiniti za dijasporu”.

U razgovorima o ovoj temi bilo je riječi i o izgubljenom povjerenju u institucije vlasti, a među korisnim savjetima bili su i oni koji se odnose na korištenje digitalnih kanala za unapređenje komunikacije, kao i ključnih poruka koje koristimo u toj komunikaciji.

“Najsnažnija riječ na bilo kojem jeziku je dom”, podsjetio je Russell.