Malo je događaja u posljednje vrijeme koji su izazvali buru emocija kakvoj upravo svjedočimo povodom obilježavanja četrdesete godišnjice od održavanja Zimskih olimpoijskih igara 1984. u Sarajevu. Te emocije prati sjećanje na veliki sportski, društveni, kulturološki ali i privredni poduhvat Bosne i Hercegovine i njenog glavnog grada gotovo nemjerljiv sa bilo kojim drugim događajem u bivšoj nam državi.

U godinama priprema za ZOI 84 i realizaciji igara uključile sub se ovdašnje kompanije poput Energoinvesta, Unioninvesta, Šipada, UPI-ja, Famosa, GP Hercegovine, Tehnograda, „Rudi Čajaveca“… One su bile akteri brojnih projektantskih, građevinskih, montažnih, proizvodnih poduhvata znanjem, ali i materijalnom podrškom, a kao akteri stvaranja uslova za taj događaj demonstrirale su postulate modernog biznisa kakav je u to doba razvijan u naprednim zemljama svijeta. Poslije te 1984. godine njihov izlazak na svjetsko tržište bio je češći i veći. Četrdeset godina kasnije svjedočimo o nestanku većine tih kompanija ali i nastanku novih posebno u oblasti informatičkih tehnologija, finansijskog konsaltinga, biznisa u kulturi, turizma, naravno i sporta koje su spremne za realizaciju velikih poduhvata i spektakularnih događaja.

Do te daleke 1984. godine Bosna i Hercegovina je imala samo tri zimska turistička centra: Jahorinu, Vlašić, Igman nedovoljno opremljena za ozbiljan biznis na snijegu. Zahvaljujući ZOI 84 i popularizaciji zimskih sportova i rekreacije na snijegu danas ih ima više od deset. Neki su nastali zahvaljujući privatnoj inicijativi pojedinaca i do tada gotovo anonimnih kompanija. Uz to  Jahorina, Bjelašnica, Vlašić, Kupres imaju infrastrukturu i imidž poput najpoznatijih evropskih zimskih centara. To je bez bilo kakve sumnje najveći benefit sarajevske zimske olimpijade 1984. godine jer smo na njoj definitivno shvatili i naučili kako se od snijega može praviti novac. To je bio zamajac za pokretanje investicionog ciklusa u oblasti zimskog sporta i turizma koji će sigurno potrajati i u narednim godinama.

Trenutne emicije što ih je izazvalo obilježavanje 40. godišnjice od održavanja ZOI 84 u Sarajevu već ove zime, u kojoj očekujemo da će bosanskohercegovačke planine makar još jednom prekriti novi bijeli čilim i stvoriti ugođaj za rekreativno i sportsko uživanje desetine hiljada domaćih i stranih gostiju, trebalo bi iskoristiti za novi ali definitivni dogovor o obnovi skakaonica na Igmanu i bob staze na Trebeviću (vlasti su već ranije najavile obnovu Ledene dvorane Skenderije još u ovoj godini). Siguran sam da bi za eventualni razgovor o podršci investicijama na Igmanu i Trebeviću bili raspoloženi vlasnici današnjih velikih bosanskohercegovačkih kompanija. Mislim na Bingo, Euroasvalt, HIFA Oil, Violetu ali i brojne druge koji sve ćešće višak kapitala ulažu u izgradnju solarnih elektrana jer ih niko nije zaintrigirao nekim atraktivnijim investicijskim projektom.

Ne pripadam onima koji vjeruju u to da bi Sarajevo u narednom desetljeću pa i u godinama poslije moglo da se kandiduje i dobije organizaciju neke od sljedećih zimskih olimpijskih igara. Siguran sam u to da bi ukoliko se obnove spomenuti objekti svake godine moglo biti domaćin nekom „bijelom cirkusu“ velikim evropskim ili svjetskim trkama boba ili sanki, skokovima na snijegu, hokejaškom prvenstvu, takmičenju u umjetničkom klizanju. Sve to posmatrano koz prizmu biznisa prati velika marketinšku podršku i promocijha, a to znači i finansijska dobit. A biznismenima je novac najslađi!