U svakodnevnom govoru često se susrećemo sa terminom nenaplaćena potraživanja. Ali, šta to u stvari znači?

Prema odredbama Zakona o obligacionim odnosima, učesnici u obligacionim odnosima dužni su ispunjavati obaveze te su odgovorni u slučaju njenog neispunjenja. U skladu sa navedenom odredbom dobavljači su dužni da isporuče robu ili uslugu, a kupci su dužni da za to plate dogovorenu cijenu. Kada se desi da kupac ne ispuni svoju obavezu kod dobavljača, on bude označen kao dužnik te se moraju poduzeti mjere i radnje koje će dužnika navesti ili primorati da svoju obavezu ispuni.

Različiti su načini na koji se dobavljači snalaze prilikom pokušaja naplate. Neki uspostavljaju vlastiti call centar koji radi na naplati, neki osiguraju potraživanja, neki angažuju eksterne agencije, neki pokrenu sudske postupke preko advokata ili sami, neki putem kompenzacije ili cesije pokušavaju zatvoriti potraživanja…

Ono što je definitivno trend u svijetu, a koji se polako implementira i u našu poslovnu praksu jeste eksternalizacija ovakve vrste usluge. Zašto je najisplativije angažovati agenciju koja se profesionalno bavi posredovanjem u naplati potraživanja?

Odgovor je u suštini vrlo jednostavan. Zato što agencije uglavnom rade na uspješnost, odnosno fakturišu svoju uslugu tek po uspješnom posredovanju u naplati. Na taj način se za kupca ne stvaraju nikakvi troškovi unaprijed niti su ti troškovi stalni. Trošak naplate varira i zavisi isključivo od uspješnosti agencije koja vrši posredovanje. Na taj način kupac dijeli interes zajedno sa agencijom što stvara preduslove za uspješnu i dugoročnu saradnju.

Obično, kupci koji uspješno naplate svoja potraživanja putem eksterne agencije, pri svakom sljedećem susretu sa nenaplaćenim potraživanjem lakše i jednostavnije proslijeđuju agenciji sa kojom su već ostvarili saradnju. Zavisno od djelatnosti u kojoj posluju određene firme, tako je i potreba za posredovanjem u naplati različitog inteziteta.

U suštini, firme koje imaju velike plasmane sa manjim brojem faktura ne moraju imati veliku potrebu za posredovanjem u naplati. To se uglavnom odnosi na tenderske poslove gdje će klijent vrlo rijetko proslijediti agenciji ugovorni organ kao dužnika. Za razliku od ovakvih postoje klijenti koji imaju jako mnogo manjih plasmana za koje je potrebno dosta vremena i resursa da bi se kvalitetno posvetilo naplati. To su uglavnom najčešći korisnici usluga agencija koje se bave posredovanjem u naplati potraživanja.

U svakom slučaju, činjenica je da je posredovanje u naplati trend na koji se oslanja sve veći broj i domaćih privrednika.