Novosti

Rusija ulaže 384 miliona dolara u vađenje nafte iz škriljaca


Ruski Gaspromnjeft planira da uloži 384 miliona USD u vađenje nafte iz škriljaca u zapadnom Sibiru.

Izvlačenje nafte iz škriljaca nije lako, jer je sibirski sedimentni basen, koji sadrži sirovu naftu, veoma dubok i nije jasno kako pronaći nalazišta i učiniti eksploataciju profitabilnom.

Sirova nafta nastaje pod zemljom, razgradnjom živih organizama milionima godina.

Vremenom, ti razloženi organizmi se miješaju sa stijenama škriljaca i na kraju formiraju rezerve nafte koje se kasnije ekstrahuju.

Tako je formirana većina najvećih naftnih polja na planeti, uključujući i ona u zapadnom Sibiru.

Smatra se da je većina sibirske nafte prisutna u Baženovoj formaciji – sloju zapadnosibirskog basena koji je nastao iz sedimenta prije nekoliko miliona godina.

Tada su se na morskom dnu deponovali organskim jedinjenjima bogati silicijumski škriljci, koji se nalaze na dubini od dva ili tri kilometra.

Vjeruje se da je taj sloj visok između 20 i 60 metara i da stijena sadrži i do 170 milijardi tona sirove nafte.

Međutim, pitanje je kako ih odatle izvući.

Obično je dovoljno bušiti naftnu bušotinu i sačekati da se nafta podigne na površinu zbog pritiska koji se nalazi pod zemljom.

U slučaju nafte iz škriljaca, neophodno je da se ona vještački pogura, mehanički i hemijski.

Sovjetski geolog Fabijan Gurari prvi je 1959. godine opisao formiranje Baženove formacije.

Tada je pretpostavio da bi basen mogao da sadrži veliku količinu ugljovodonika.

Njegove sumnje potvrđene su 1969. godine, kada su iz naftnih bušotina sibirskog ležišta Salimskog počeli da izvlače crno zlato.

Ali danas ne postoji način da se sa sigurnošću zna da li će nafta biti izvučena.

U Sjedinjenim Američkim Državama (SAD), Kanadi, Venecueli, Alžiru i centralnoj Aziji postoje rezerve nafte iz škriljaca.

U zapadnom Sibiru oni zauzimaju ogromnu i kontinuiranu površinu od 1,2 miliona kvadratnih kilometara.

Tehnologije za ekstrakciju nafte iz nekonvencionalnih ležišta počele su da se primjenjuju u SAD-u od 1990. godine.

Tehnologija podrazumjeva vertikalno kopanje bunara do podzemnog nivoa, gdje se nalazi najveća količina nafte, a zatim se dalje kopa horizontalno.

Kada se pronađu stijene koje sadrže naftu, hemikalije se ispuštaju u obliku tečnosti da bi se stijene razbile i iz njih izvukla nafta.

Drugi način za vađenje nafte iz škriljaca je ubrizgavanje vazduha u bunar, zatim se čeka da kerozin oksidira i da se zapali.

Eksperimenti su pokazali da je na taj način moguće značajno povećati količinu ekstrahovane nafte.

U Baženovoj formaciji već je izbušeno oko 200 naftnih bunara.

Tokom godina je dobijeno oko deset miliona tona nafte.