Nakon godine koju su obilježile nesreće izazvane klimatskim promjenama, predstavnici/ce zemalja iz cijelog svijeta okupljaju se u Glasgowu, Škotska, gdje će na sastanku COP26 razmatrati i dogovoriti daljnje korake na rješavanju klimatskih promjena. Svi pamtimo razorne poplave u Njemačkoj, požare na čitavom području Mediterana i suše koje su pogodile cijeli Balkan 2021. Ove nesreće su ponovo naglasile hitnost rješavanja klimatske krize.

U ovom kontekstu je Bosna i Hercegovina (BiH) poduzela niz koraka na rješavanju klimatskih promjena. U martu 2021. se BiH obavezala da će do 2030. godine smanjiti emisiju stakleničkih gasova za trećinu, a do 2050. za gotovo dvije trećine u odnosu na nivo iz 1990. godine. Trenutno je u toku izrada Strategije i Akcionog plana okoliša, a bit će donesena i Strategija prilagođavanja na klimatske promjene i niskoemisionog razvoja za period 2020.–2030. čije je usvajanje u toku. Nakon Sofijske deklaracije, putem koje su se partneri na Zapadnom Balkanu saglasili o usklađivanju sa Zelenim programom Evropske unije, BiH radi na povećanju ambicije ublažavanja klimatskih promjena u pravcu klimatske neutralnosti do 2050. U dogledno vrijeme možemo očekivati donošenje novih politika i mjera usmjerenih na prilagođavanje promjenama klime i napore na smanjenju emisije stakleničkih gasova u BiH.

Društvene dimenzije dekarbonizacije

Težište debate o politici u oblasti klimatskih promjena obično se stavlja na dva najvažnija aspekta klimatskih promjena. Prvi je finansijski aspekt: koliki su troškovi dekarbonizacije privrede i iznos ekonomske štete nesreća izazvanih klimatskim promjenama kao što su poplave, požari i suše? Drugi je tehnološki aspekt: koje su to tehnologije koje će omogućiti prelazak na niskokarbonsku ekonomiju? Koliko brzo možemo uvesti energiju iz obnovljivih izvora, električna vozila i bio goriva?

Ovo su naravno suštinska pitanja tranzicije. Međutim, veoma je važno uzeti u obzir društvene dimenzije tranzicije. Nisu svi jednako pogođeni klimatskim promjenama, niti se svi mogu jednako lako prilagoditi klimatskim promjenama. Slično tome, posljedice mjera za smanjenje emisije stakleničkih gasova isto tako nemaju jednak učinak na sve segmente društva. One mogu doprinijeti ublažavanju, ali i produbljivanju društvene nejednakosti. Na primjer, unapređenje energijske efikasnosti i sistema grijanja u socijalnim stambenim jedinicama doprinosi smanjenju energetskog siromaštva i korisno je za grupe i pojedince/ke u nepovoljnom položaju, dok mjere postepenog izbacivanja iz upotrebe starih vozila (koja više zagađuju okolinu) obično najteže pogađaju siromašno stanovništvo, zbog toga što najčešće nisu u mogućnosti kupiti noviji automobil. Uzimanje u obzir ovih društvenih aspekata suštinski je važno za osiguranje ekonomski i društveno pravednih mjera na očuvanju klime, to jest za osiguranje pravedne tranzicije.