Nije samo problem što plastični otpad visi na drveću već što ga unosimo u organizam

Nije samo problem što plastični otpad visi na drveću već što ga unosimo u organizam

Plastični otpad razbacan u prirodi je veoma štetan za ljudsko zdravlje i mora se pravilno odlagati i reciklirati. Međutim, Bosna i Hercegovina veoma malo reciklira i potrebno je raditi na rješavanju tog problema.

Od 2000. godine do danas je proizvedeno više plastike nego u proteklih 50 godina, pokazuju statistike. Proizvodnja plastike bilježi trend rasta, što otežava rješavanje problema njenog zbrinjavanja. U Tuzli se radi na rješavanju ovog problema, pa je veliki broj naselja uključen u selekciju otpada.

“Postavljanjem tipskih objekata za odlaganje ambalažnog otpada u 2020. godini smo imali oko 210 tona takvog otpada, a do novembra ove godine imamo 420 tona. S ovim trendom preuzimanja otpada do kraja godine to bi bilo oko 500 tona, što je duplo više nego prije dvije godine kada samo počinjali s tim”, pojasnio je Edin Dizdarević, rukovodilac sektora tehničkih poslova JKP “Komunalac” Tuzla. Od selektovanog otpada oko 40% je plastika, a ostatak karton i papir. Na deponiji “Desetine” u Tuzli se dalje u sortirnici vrši selekcija, baliranje i prodaja plastike.

Selekcija i otkup plastičnog otpada je nešto na čemu treba više da se radi, smatraju ekolozi.

“Moramo shvatiti da imamo problem da motivišemo građane da povećaju količinu odvojene plastike, da se uvežemo sa firmama koje vrše otkup i recikliranje kako bi se vidio i finansijski efekat. Naše javno komunalno preduzeće radi to, ali su te količine male, a zahtijevaju kompletan proces, imaju visoke troškove. Kada količine porastu, doći će do neke isplativosti i održivog procesa”, mišljenja je Džemila Agić, direktorica Centra za ekologiju i energiju Tuzla.

Na rješavanju problema zbrinjavanja plastičnog otpada, osim ovog centra, rade i Fondacija “Heinrich-Böll-Stiftung” i Centar za životnu sredinu Banjaluka, a koji su načinili publikaciju “Atlas plastike: Činjenice i brojke o svijetu sintetičkih polimera”.

“U BiH se reciklira oko 2%, a ostalo završava negdje, na nekim deponijama. Plastika se tek nakon nekoliko stotina godina razgrađuje. Znači, ostaje nam tu na nekoliko stotina godina. One ne ostane na deponijama nego završava svugdje i vraća se nama u organizam kroz mikroplastiku”, kazala je Judith Brand, direktorica Fondacije “Heinrich-Böll-Stiftung” Sarajevo, te poručila da nije samo problem što plastični otpad visi na drveću oko nas već što ga unosimo u organizam.

(Nezavisne novine)

Najnoviji tekstovi

Pin It on Pinterest

Share This

Share!

Podjeli ovaj sadržaj sa prijateljima.