Slovenačka Alpina zatvara proizvodnju u Sloveniji; Euro-Asfalt oborio slovenski rekord u probijanju tunela, a Livnicu „Jelšingrad“ u vlasništvu slovenačke kompanije Livar preuzet će nedavno osnovana lokalna firma „BLL Steel“! Odavno se nije dogodilo da u jednoj sedmici ima toliko vijesti koje se tiču privrednih odnosa između Bosne i Hercegovine i Slovenije. I dobrih i loših što je sasvim razumlnjivo.

Dobra je vijest da je Euro-Asfalt na gradilištu nove željezničke pruge probio glavnu cijev na tamošnjem tunelu Divača (6.707 metara) ključnog objekta na toj pruzi. To je u tamošnjoj javnosti okarakterisano kao rekord kako za Sloveniju tako i za ovu bh. kompaniju poznatu po tome što je neke od ranijih poslova u ovoj zemlji izvršavala prije roka.
Dobra vijest je da će Livnicva čelika „Jelšingrad Livar“, trenutno u vlasništvu slovenačkih kompanija „Livar” i “Exoterm“, koje već odavno ne pokazuju interes da u njoj održavaju proizvodnju, preći u ruke domaćih inverstitora. To je nada da će suvlasnici Sladimir Đurić, Zoran Kuridža i Igor Pajić nastaviti livati čelik ili njenu imovinu staviti u funkciju nekog novog biznisa.

Koliko loša, toliko je i dobra vijest o tome da će kompanija za proizvodnju obuće Alpina iz Žira (od prije nekoliko godina u vlasništvu čeških investitora) u julu zatvoriti poznatu fabriku u Sarajevu, ali će dio proizvodnje iz Slovenije preusmjeriti u pogone koje ima u Tešnju. Sarajevo tako ostaje bez još jednog proizvodnog pogona i uporno nastavlja da ojača imidž trgovačkog središta što se prepoznaje i po početku izgradnje logističko-distributivnog centra njemačke kompanije Lidl, čemu smo nedavno svjedočili.

Sarajevska Alpina (poznatija pod imenom FOGS) i njen vješti i nekih davnih godina izuzetno cijenjen i priznat dugogodišnji direktor Sulejman Kukavica, svojevremeno su pravili čuda u toj fabrici čije su cipele prodavane u gotovo svim evropskim metropolama. Plijenila je pažnju i po tome što je to prvo preduzeće u Sarajevu u čijem sastavu je bilo i dječije obdanište. O njoj su pisali i mnogi strani novinari koji su iz Sarajeva izvještavali u vrijeme Zimske olimpijade 1984. godine. Tokom agresije na BiH bila je u funkciji odbrane (obuvala je borce Armije BiH), a nakon 1995. godine jedna od onih koja je među prvima obnovila proizvodnju i izvoz. Ma šta se u budućnosti desilo sa njenim fabričkim pogonima to će ostati upamćeno.

Dnevni izvještaji sa Sarajevske berze skreću pažnju na još jednu poznatu, nekad veliku i močnu komnpaniju Energoinvest. Njene dionice tokom maja u više navrata su gubile vrijednost u procentima koji se kreću između 7,4 i 11,39 posto što nimalo nije bezazleno. Sve se događa u vrijeme imenovanja novog direktora i negodovanja tamošnjih radničkih sindikata koji u saopštenjima za javnost iskazuju nezadovoljstvo njegovim dovođenjem u tu kompaniju. Smeta im i to što je riječ o osobi koju u kompaniji niko ne poznaje a pri tom mu ne spominju ime. Sve mi se čini da i ne znaju ko im je novi direktor. Da u vezi s tim ne bi bilo nedoumice reći ću im: zove se Mirza Ustamujić!?