Penzioneri u Federaciji Bosne i Hercegovine ubuduće će moći legalno raditi i istovremeno primati penziju. To je omogućeno zahvaljujući najnovijim izmjenama važećih zakonskih rješenja obavljenim u skladu sa presudom Ustavnog suda. Prije toga zakonodavac je intervenisao i na nekim drugim zakonima kojima se omogućava studentima da se mogu zaposliti na određeno vrijeme. Uz sve to vlast je progledala kroz prste i onim poslodavcima koji su se odlučili da nedostatak radnika rješavaju uvozom. Slijedom toga u nekim sarajevskim hotelima već radi na desetine konobara i ostalih ugostiteljskih radnika pristiglih čak iz dalekog Nepala. Kakvi će biti konačni efekti tih rješenja još se ne može sagledati ali je očito da će problem nedostatka radne snage biti ublažen.

Na nedavnom bioetičkom simpoziju održanom u Malom Lošinju nekoliko autora bavilo se pitanjem uvoza radne snage u Hrvatsku u kojoj je broj angažovanih radnika iz Indije i Nepala na trećem mjestu po brojnosti odmah iza onih pristiglih iz Bosne i Hercegovine i Srbije. Autori su se fokusirali na (ne)etičnost stihijskog useljavanja stranih radnika i nasilje nad stranim radnicima što dobiva karakteristike moralne panike. Oni svjedoče i o situacijama u kojima predrasude prema stranim radnicima nerijetko prerastaju u diskriminaciju i nasilje.

Sagledan je i aspekt masovnih migracija koje se događaju stihijski. Umjesto države vode ih posredničke agencije a useljeni radnici uglavnom žive na rubu ili ispod ruba ljudskog dostojanstva bez ikakvih planiranih pokušaja države da ih integriše u tamošnje društvo. Ove konstatacije bi i u Bosni i Hercegovini trebali imati na umu pri poduzimanju narednih aktivnosti u vezi sa angažovanjem strane radne snage. Jer kao što se vidi to nije samo pitanje izmjene zakona, dakle pravno, nije ni klasično ekonomsko nego mnogo šire i ozbiljnije.

Među događajima iz protekle sedmice pažnju privlaći skup u Kantonalnoj privrednoj komiri Tuzla. Unatoč dosadašnjim investicijama u putnu infrastrukturu tamošnji privrednici i dalje smatraju da je ovaj grad u svojevrsnoj saobraćajnoj blokadi: željeznički saobraćaj je na izdisaju, putna infrastruktura je samo djelomično rekonstruisana a zagušenja saobraćaja prema Semberiji i Posavini uobičajena.

Kada se rečeno detaljnije analizira nameće se zaključak da je ustvari cijela BiH u saobraćajnoj blokadi što se najbolje može doživjeti u pustoj auli Željezničke stanice Sarajevo i na trgu ispred nje, na Autobuskom kolodvoru u Tomislav Gradu i još nekim manjim i srednje velikim mjestima koja sa ostatkom BiH a to znači i svijetom nisu uopšte povezana. Uz sve u ovom trenutku u BiH su u toku radovi na dvadesetask ključnih magistralnih putnih pravaca što je loš znak na početku ljetne turističke sezone koja sama po sebi proizvodi saobraćajne i druge vrtste gužvi.

Od velike pomoći bi bilo ako bi informacvije o mjestu i vremenu izvođenja radova objavljene u medijima bile češće i sadržajnije kako bi svi koji kreću na put mogli da se prilagode novonastaloj situaciji.