Hrvatska je u proteklom periodu za svako otvoreno radno mjesto prosječno izdvajala od 3.000 do 9.000 eura, a Srbija od 3.000 do 7.000 eura. Na godišnjoj osnovi riječ o milionskim iznosima za poticaj zapošljavanju.

Države se u svijetu na različite načine bore za naklonost investitora, a konkretne investicije odnosno razina stranih direktnih ulaganja sugerira da je primjerice Srbija u tom pogledu ispred BiH.

Direktna strana ulaganja u BiH za prošlu godinu iznose 758 miliona KM. U Srbiju je u istom periodu investirano 2,6 milijardi eura, što je približno sedam puta više u odnosu na BiH.

Više je razloga zašto BiH zaostaje za regionom. Poučeni iskustvom prethodnih godina, investitori su oprezniji i u ulaganjima i u predviđanjima jer je situacija u BiH, kako na političkom tako i na ekonomskom planu, prilično volatilna, odnosno promjenjiva.

Kako su za Poslovne novine istakli iz Vijeća stranih investitora podsticaji investitorima u vidu finansijskih sredstava koje daje država samo su jedan od načina za smanjenje nezaposlenosti.

„Problem nezaposlenosti odnosno nedovoljne zaposlenosti se može riješti samo sistemski. Uloga države je da stvori optimalan poslovni ambijent privrednicima kako bi mogli normalno poslovati, samostalno širiti svoje poslovanje i osiguravati nova radna mjesta. Mi u BiH pri trenutnim uvjetima poslovanja i privređivanja ne očekujemo od države da subvencionira na taj način zapošljavanje, međutim očekujemo rasterećenja porezne presije, poreznog opterećenja na rad i kapital, kako bi se smanjila razina sive ekonomije, omogućavajući tako ulazak svježeg kapitala, investicija, novih zapošljavanja i boljeg standarda. Na kraju, to će rezultirati pozitivnim demografskim trendovima“, navode iz Vijeća stranih investitora.

Dodaju da država koja je otvorena prema stranim i domaćim investitorima treba kroz obrazovni sistem osigurati  adekvatno kvalificiran ljudski kapital za kojim vlada najveća potražnja. Trenutno u BiH postoji disbalans između potreba privatnog sektora i obrazovnog sistema.

„Pored toga što imamo problem sa deficitarnim zanimanjima, imamo i situaciju gdje su poslodavci primorani na znatna dodatna izdvajanja i troškove da adekvatno dodatno edukuju svoje radnike iz razloga što uopšte ne postoji ili je vrlo oskudno njihovo praktično znanje“, dodaju.

Rješenje problema bi bilo uvođenje modela dualnog obrazovanja u sisteme srednjeg stručnog obrazovanja i visokog obrazovanja, kroz teorijsku nastavu i praktičan rad kod poslodavca.

„Država kroz razne programe izdvaja velika sredstva na dokvalifikaciju i prekvalifikaciju nezaposlenih osoba suficitarnih zanimanja, što  nije loše, ali smatramo da bi bilo korisnije i bolje za sve da ta sredstva budu preusmjerena upravo u reformu obrazovnog sistema i razvijanje modela dualnog obrazovanja, čime bi se postiglo sljedeće: potrebe realnog sektora bi bile zadovoljene, nezaposlenost se smanjila, a BiH bi u očima potencijalnih stranih investitora bila zemlja u kojoj možete pronaći mladu i kvalificiranu radnu snagu. Ono što bi naš obrazovni sistem svakako trebao da promoviše i postiče je rad u privatnom sektoru naspram rada u javnom, te suradnju privrede sa srednjim školama i univerzitetima kroz mogućnost dualnog obrazovanja“, navode iz Vijeća stranih investitora.

Stručnjaci uvijek ističu da BiH ima veliki potencijal za razvoj ali potrebno je uraditi puno više  prije svega na stvaranju političke stabilnosti i vladavine prava a potom na pripremi infrastrukure, promociji zemlje kao sigurne i privlačne destinacije za ulaganja, jer  imidž države itekako utječe i na percepciju investitora.

Posmatrajući strukturu direktnih stranih ulaganja (DSU) u peroidu od 1994 – 2016 godine, zahvaljujući dobroj reputaciji i dugoj industrijskoj tradiciji u BiH, najznačajniji iznos je uložen u sektor proizvodnje. Značajan udio u okviru ukupnog priliva direktnih stranih ulaganja imao je i bankarski i telekomunikacijski sektor.

„Da bismo mogli pričati o budućnosti potrebno je imati jasnu viziju ekonomskog razvoja, barem na nivou entiteta, kad već na državnom nivou to iz dobro poznatih okolnosti ne izgleda homogeno, a samim time i ne odveć izvodivo. Trenutno nijedna institucija u BiH ne pravi strategije koje bi na bilo koji način ponudile investitorima poziv ili uvid u investiranje, tj. potencijale koje im se nude. Sektori za koji se iskazuje interes su: poljoprivreda i prehrambena industrija, energetika, građevinarstvo, metalna industrija, IT tehnologije i turizam“, navode iz Vijeća stranih investitora.

Od donošenja Reformske agende u BiH donekle je smanjena nezaposlenost, ali sa druge strane BiH ima problem demografskog odliva stanovništva. Dugoročno, to bi moglo imati posljedice i na ekonomiju.

„Iako cijenimo sve napore koje enitetske Vlade daju u smislu provedbe mjera Reformske agende, još uvijek se nisu odlučile na suštinske promjene u pogledu poboljšanja poslovnog ambijenta u BiH. Mislimo prije svega na činjenicu da se nije smanjila razina poreznih opterećenja na rad i kapital, a to je smisao reforme. Tako npr. još uvijek nemamo one-stop shop za poslovnu registraciju i olakšanje administrativnih procedura prilikom dobijanja raznih dozvola: građevinskih, okolišnih, energetskih. Fiskalna reforma u FBiH još uvijek nije implementirana u smislu proširenja poreske osnovice koja bi zahvatila sivu ekonomiju i smanjila razinu poreza, čeka se izmjena Zakona o porezu na dohodak i Zakona o doprinosima, kao i smanjenje parafiskalnih nameta na federalnom, kantonalnom i općinskom nivou“, upozoravaju iz Vijeća stranih investitora.

Poduzetnici i investitori u narednom periodu očekuju reformu u oblasti korporativnog prava u skladu sa standardima EU i zahtjevima globalnog tržišta, zatim donošenje adekvatnog zakonodavnog okvira u oblasti koncesija i javno-privatnog partnerstva, korigovanje poreske politike u cilju podsticanja rasta realnog sektora, i na kraju aktivnosti u pogledu jačanja vladavine prava što je preduslov za uspješnu implementaciju Reformske agende, ali i preduslov za uspješnu ekonomiju i uspješno društvo.