Sindikalni pokret, od 1996. godine, 28. april obilježava komemoracijom za sve žrtve profesionalnih bolesti i ozljeda na radu, sa jasnom porukom: „Sjećamo se mrtvih, borimo se za žive“. Navedeni datum je odabran kao uspomena na 28 smrtno stradalih u nesreći na radu na gradilištu u državi Connecticut u SAD.

Međunarodna organzacija rada (MOR) uključuje se u globalnu kampanju na zahtjev Pokreta sindikalnih organzacija, od 2003. godine, promovirajući stvaranje globalne preventivne kulture sigurnosti i zdravlja na radu, izvršavajući svoje obaveze i odgovornost za sprječavanje smrtnosti, povreda na radu i bolesti u vezi sa radom, te osiguranjem bezbjednog povratka svojim domovima i porodicama svim radnicima nakon radnog dana.

U preko 120 zemalja širom svijeta državne institucije, sindikalne organizacije, udruženja poslodavaca, te stručnjaci sigurnosti i zdravlja na radu organizuju razne aktivnosti povodom ovoga dana te promovišu značaj prevencije povreda na radu i profesionalnih bolesti. Nažalost ove godine, zbog novonastale situacije, obilježavanje ovog datuma neće biti manifestacionog karaktera, ali se neće odustati od drugih vidova kampanje sa naglaskom na prevenciju bolesti i povreda na radu, u cilju unapređenje sigurnog, zdravog i dostojanstvenog rada sa sve radnike u skladu sa Poveljom Europske unije o temeljnim ljudskim pravima.

Postavlja se pitanje šta je sa Federacijom Bosne i Hercegovine ako se zna da sve zemlje iz okruženja obilježavaju ovaj datum raznim manifestacijama (prigodnim konferencijama, dodjelom priznanja kolektivima koji zaštiti na radu posvećuju maksimalnu pažnju, proglašenjem određenog mjeseca ili čak godine, „godinom zaštite na radu“, TV emisijama posvećenim problematici zaštite na radu, reklamnim panoima koji promovišu značaj sigurnosti i zdravlja na radu i sl.). Glavni nosioci aktivnosti su ministarstva rada i socijalne politike, u saradnji sa sindikatima i nevladinim sektorom.

U Federaciji BiH nevladin sektor koji okuplja najeminentnije stručnjake iz ove oblasti, tradicionalno svake godine obilježava ovaj datum prigodnim skupovima, posjetama kompanijama, plakatama i sl. u čemu jedino ima podršku sindikata, dok su poslodavci i državni organi, mada su uvijek pozivani, manje zainteresovani. Nažalost, ove godine ni nevladin sektor nije u mogućnosti obilježiti ovaj, za stručnjake iz ove oblasti značajan datum, mada je bilo predviđeno obilježavanje u Arcelormittalu u Zenici zajedno sa sindikatima i stručnim organizacijama koje se bave ovom oblasti. Prepoznavajući veliki izazov sa kojim se vlade, poslodavci, radnici i čitava društva suočavaju širom svijeta u borbi protiv pandemije COVID-19, ove godine Svjetski dan zaštite na radu fokusirat će se na COVID-19 pandemiju i već su urađena uputstva za rad u uslovima pandemije za pojedine djelatnosti.

Stanje u ovoj oblasti u Bosni i Hercegovini najbolje oslikava izvještaj o napretku BiH o usklađivanju propisa sa propisima Evropske unije u oblasti sigurnosti i zaštite zdravlja na radu. U posljednjem izvještaju 2018. godine Evropska komisija je navela sljedeće:
• „Nije primijećen napredak po pitanju zdravlja i sigurnosti na radu. U Federaciji nema zakona o zdravlju i sigurnosti na radu. U inspekcijama rada još uvijek nema dovoljno osoblja koje je u mogućnosti da nadzire usklađenost sa standardima zdravlja i sigurnosti na radu. Nisu dostupni pouzdani podaci o nesrećama na radu. To je poseban problem u Federaciji, gdje se evidencija vodi na kantonalnom nivou.“
• „Jako je malo podataka dostupno na službenim stranicama institucija i organizacija koje imaju interes baviti se ovom oblasti. Nisu dostupni ni službeni izvještaji institucija o broju oboljelih, povrijeđenih i poginulih radnika na radu. Odgovori koje smo dobili od nadležnih vlasti i institucija također su vrlo šturi i ne daju utisak dobrog poznavanja ove oblasti i interesa ispitanih“.

U Federaciji BiH zaštita na radu je regulisana Zakonom o zaštiti na radu iz 1990. godine (“Službeni list SRBiH“, br. 22 od 6.8.1990) i podzakonskim aktima – Pravilnicima iz prošlog stoljeća (od 1947-1991 god).

Postupak donošenje Zakona o zaštiti na radu u Federaciji BiH, je krenuo u septembru 2005. i 24.09.2019 godine je usvojen na Parlamentarnoj Skupštini Federacije BiH, ali nije potvrđen na Domu naroda tako da ne može stupiti na snagu. Bosna i Hercegovina nema jedinstvenu bazu podataka koja može pružiti informacije vezano za implementaciju međunarodnih i nacionalnih propisa iz oblasti zaštite na radu, niti ima tačne podatke o broju povrijeđenih i smrtno stradalih radnika. Podaci su dostupni na nivou svakog entiteta i Brčko Distrikta, ali ni na nivou entiteta nema uspostavljene centralne baze podataka koja može učiniti dostupnim sve potrebne informacije iz ove oblasti. Ovo je poseban problem u Federaciji BiH gdje postoji 11 Ministarstava rada i 11 Uprava za inspekcijske poslove koji nisi međusobno povezani i o njihovoj volji ovisi dostupnost podataka.

U cilju osiguranja adekvatnih uslova sigurnosti i zaštite na radu, bitan faktor je inspekcijski nadzor i to preventivni u cilju provjere osiguranja adekvatnih uslova rada kod poslodavca, te primjene potrebnih mjera, koje omogućavaju zaštitu i sigurnost na radu, ali i utvrđivanje i poštivanje utvrđenih obaveza od strane svih aktera u radnoj sredini, poslodavca i radnika. U cilju primjene zakonskih propisa inspektori rada u pravilu bi trebalo da djeluju instruktivno kad god je to svrsishodno i moguće, te koristiti metode informiranja, savjetovanja poslodavaca i zaposlenika, ubjeđivanja i upozoravanja do prijetnji kaznama. Uvijek nastojati da se kod subjekta nadzora iskoriste sve prihvatljive metode prije poduzimanja inspekcijskih mjera i sankcija. Nažalost, u Federaciji BiH inspekcijski organi djeluju uglavnom po potrebi, po upućenom zahtjevu za ciljani inspekcijski nadzor ili u slučaju saznanja za teže povrede na radu i to najčešće u slučajevima sa smrtnim ishodom. Radnici pri takvim inspekcijskim nadzorima nisu spremni sarađivati zbog straha od mogućeg pritiska poslodavca, odnosno najčešće otkaza. Kazne za uočene prekršaje su u YU dinarima.

Inspektori su suočeni sa brojnim problemima: nedostatkom inspektora rada (u Kantonu Sarajevo rade dva inspektora), sa fizičkim i verbalnim napadima na inspektore pri čemu rijetko koriste asistenciju policije. Saradnja sa nadležnim vlastima, institucijama posebno sa poreznom upravom je vrlo loša. Pored navedenih problema svih 11 inspekcijski uprava rada moraju se suočiti sa ozbiljnim optužbama poslodavaca, radnika i sindikata poput optužbi da imaju poslodavce „ljubimce“ gdje nikada ne idu u inspekciju (ili ne smiju) po nalogu političara i političkih stranaka, kao i sa sumnjama i optužbama za korupciju što narušava ugled ove važne institucije.

Posljedice ovakvog stanja nisu nikakvo iznađenje. Broj povreda na radu sa smrtnim ishodom kao i broj težih povreda se drastično povećava svake godine. Mada je teško doći do tačnih podataka prema izvještajima Federalne inspekcije rada u Federaciji BiH su od 2007. do 2017. godine zabilježena 93 smrtna slučaja, a u 2018. godini 28. U Evropskoj uniji više od 3.700 radnika smrtno strada u nesrećama, a više od 200.000 smrtnih slučajeva su posljedica bolesti vezanih za rad. Omjer smrtnih slučajeva usljed povreda u odnosu na smrtne slučajeve usljed bolesti u vezi sa radom je 1:5,45. Ako se podaci o smrtnim slučajevima u BiH uporede sa podacima Evropske Agencije za statistiku (Eurostat) koja obrađuje podatke o broju smrtnih slučajeva na 100.000 zaposlenih može se doći do zaključka da je u Federaciji BiH broj smrtnih slučajeva daleko veći od prosjeka (pogotovo ako se zna da u glomaznoj administraciji nema zabilježenih smrtnih slučajeva). Taj odnos je 6,62 u Federaciji BiH dok je u Evropskoj uniji 2,3 na 100.000 zaposlenih (prema procjenama jer se ne može doći do podataka o broju smrtnih slučajeva usljed oboljenja u vezi sa radom).

Generalno posmatrano, sigurnost i zaštita radnika u Bosni i Hercegovini je na niskoj razini. Radnici su nedovoljno upućeni u problematiku i prava, sindikati nedovoljno jaki da okupe radnike i vrše utjecaj na vlast kako bi se donijeli adekvatni zakonski propisi i vršio adekvatan inspekcijski nadzor, a poslodavci nezainteresovani. Država nije u potpunosti iskazala interes za ovu oblast i potrebu hitnog usuglašavanja zakona i drugih propisa sa Konvencijama MOR-a i da započne preuzimanje evropskih sigurnosnih direktiva. Time bi poslodavcima naredila njihovu primjenu i zahtijevala da se obezbijede sigurna radna mjesta i dostojanstven rad. Poslodavci su pasivni. U nedostatku adekvatnih sankcija nedovoljno ulažu u oblast zdravlja i sigurnosti na radu, kako u privatnom tako i u javnom sektoru. Vlast na svim nivoima organiziranja ne iskazuje brigu za oblast zaštite na radu i broj žrtava koji se iz godine u godinu povećava. Sve je veći broj invalida koje nije moguće rasporediti na adekvatna radna mjesta u kompanijama.

Zbog ovakvog stanja, nevladin sektor pokušava ukazati organima vlasti na neophodnost stvaranja pravnog okvira za poboljšanje ovog nehumanog stanja. Pored toga i Sekcija inžinjera sigurnosti čiji su članovi inžinjeri zaštite na radu, inžinjeri sigurnosti i pomoći, inžinjeri zaštite od požara, inžinjeri zaštite na radu i životne sredine, koja je nedavno formirana, pokušava ukazati na probleme iz ove oblasti i nudu rješenja koja su odavno prihvaćena u Evropskoj uniji i zemljama okruženja. Koliko će u tome uspjeti zavisi od odnosa državnih organa, ali ne smijemo odustati jer je zaštita radnika bitan faktor u razvoju svake ekonomije.

Zbog svega iznijetog, radnici, sindikati, obrazovne ustanove, ovlaštene organizacije za zaštitu na radu, lica koja se profesionalno bave poslovima zaštite kod poslodavaca, Sekcija inžinjera sigurnosti, mediji i nevladin sektor, ponovno pozivaju nadležne vlasti da učine prve i najvažnije korake, donesu bolje i primjenjive sigurnosne propise, započnu preuzimanje evropskih sigurnosnih direktiva, poslodavcima omoguće njihovu primjenu i zahtijevaju da se obezbijede sigurna radna mjesta i dostojanstven rad. U tome će imati podršku cjelokupne javnosti, a posebno sindikata i strukovnih organizacija, kao i subjekata koji se profesionalno bave provođenjem mjera za bolju zaštitu na radu, stoji u saopćenju Inžinjerske komore FBiH.