Vijeće stranih investitora u BiH i Agencija za rad i zapošljavanje BiH danas su organizovali u Sarajevu stručnu raspravu na temu trenutnog stanja na tržišta rada u Bosni i Hercegovini sa osvrtom na obrazovni sistem i neophodnosti njegovog prilagođavanja potrebama realnog sektora a prije svega potrebama investitora.

Imajući u vidu sveprisutniji problem odlaska kvalifikovane radne snage i nedostatka stručnog kadra, organizatori su prepoznali interes i potrebu za organizovanjem jednog ovakvog skupa na temu aktuelnog stanja na tržištu rada u BiH, zakonske regulative iz oblasti rada i zapošljavanja, te problema neusklađenosti obrazovnog sistema sa potrebama realnog sektora.

Uvažavajući činjenicu je da su tržište rada i kvalifikovana radna snaga odnosno ljudski potencijali jedan od ključnih elemenata za odluku investitora u kojoj zemlji da uspostave ili prošire svoje poslovanje, cilj održanih stručnih diskusija bio je da se inicira javno-privatni dijalog i stvaranje bolje sinergije između resornih ministarstava, relevantnih partnera, naučnih i obrazovnih institucija sa poslovnim okruženjem i realnim sektorom, po pitanju tržišta rada i radne snage.

U prvom dijelu diskusije koju je moderirala Dina Duraković, tim lider VSI radne grupe za obrazovanje i zapošljavanje, i partner u DMB Partners advokatskom društvu, učestvovali su, Indira Semanić, senior HR biznis partner u kompaniji Nelt, Naida Duvnjak-Šehović, članica uprave i direktorica ljudskih potencijala u kompaniji Aptha Corp, Minela Kurtović, sekretar društva Aptha Corp, Sanja Praštalo komercijalna direktorica u kompaniji Mikroelektronika, te Siniša Veselinović, šef Odsjeka za domaće tržište rada iz Agencije za rad i zapošljavanje BiH.

Učesnici su se osvrnuli na izazove koji trenutno postoje po pitanju raspoloživosti radne snage, sa akcentom na nužnost uvođenja fleksibilnijih formi zapošljavanja, izazove kod privremenog i povremenog zapošljavanja u BiH, te nužnost olakšavanja procesa zapošljavanja stranaca. Također učesnici su se dotakli i nekih drugih aktuelnih otvorenih pitanja sa kojima se kompanije susreću prilikom praktične primjene radnog zakonodavstva u Bosni i Hercegovini koji je podijeljen na tri radno-pravna režima koja su pri tome neusklađena u mnogim oblastima, što predstavlja veliki problem kompanijama koje posluju na svim političko-teritorijalnim jedinicama u BiH.

Naida Duvnjak:

Rad sa strateškim partnerima iz inozemstva zahtjeva nameće određene standarde, s toga nam je vrlo često potreban angažman visoko ekspertni profil radnika kojih nema na tržištu BiH pa čak ni na regionalnim tržištima rada. Obzirom da se radi o projektnom angažmanu gdje ovi eksperti kroz rad od par mjeseci prenose na domaće radnike svoje znanje, zbog vrlo birokratiziranog procesa dobijanja radnih dozvola njihovo zapošljavanje predstavlja veliki izazov. Zbog toga je neophodno uticati na vlasti da se fleksibiliziraju određene forme angažovanja radnika.

Minela Kurtović:

Za poslodavce idealno bi bilo kada bi se nadležne institucije digitalizirale i uvezale, što bi im olakšalo međusobnu suradnju, čime bi se direktno doprinjelo olakšanju ishodovanja radnih dozvola. To je samo jedan korak u proceduri angažovanja stranih sručnjaka koji donose sa sobom „know-how“ za obuku domaće radne snage. Nažalost kompanije se u trenutne rokove ne mogu uklopiti.

Sanja Praštalo:

Naša kompanija se bavi interno obukom radnika za čiju obuku je neophodno od 6 do 9 mjeseci s obzirom da se radi o visokotehnološkoj kompaniji. Naš najveći izazov je obuka radnika koji se bavi razvojem proizvoda. Mi obučavamo radnike ne na osnovu njihovog formalnog obrazovanja već na osnovu njihove zelje i volje za radom. Veliki izazov ovako obučenih ranika predstavlja njihovo zadržavanje, koje i pored nabolje želje posodavca da im omogućimo najbolje uslove ipak nismo u mogućnosti im ponuditi uslove kao neki svjetski konkurenti, zbog toga što nemamo još uvijek podržavajuće poslovno okruženje.

Indira Semanić:

Moramo brinuti kako da zadržimo našu radnu snagu u zemlji. A svaki put kad imamo potrebu da nešto uradimo za naše zaposlenike kompanije nailaze na prepreke u administraciji. To dovodi do frustracije i radnika i poslodavaca. Zato institucije moraju pokazati malo više empatije i osiguraju okružene i daju podršku poslodavcima te harmoniziraju i izmjene legislativu koja dovodi do tih izazova.

Siniša Veselinović: 

Kako bi najbolje bilo prilagoditi obrazovni sistem potrebama tržištima rada, upisna politika mora se mijenjati. Tu ključnu ulogu moraju imati roditelji i obrazovne institucije.  Porazno je da naš obrazovni sistem ima 200 sati manje stručne prakse nego recimo u Njemačkoj. Stručne prakse se ne bi trebale obavljati u školama već u firmama. Kada je u pitanju zapošljavanje stranaca, potrebno je slušati potrebe poslodavaca pri čemu ćemo se truditi da Zakon o strancima BiH se izmjeni te ukinu kvote, po ugledu na susjedne zemlje ili da se taj sistem liberalizira u smislu ukidanja kvota za deficitarna zanimanja.

U drugom dijelu diskusije koji je moderirala Sanja Miovčić, izvršna direktorica Vijeća stranih investitora u BiH, razgovarano je o obrazovnom sistemu u BiH, pripremama za rad i tržište rada, poslovima budućnosti te načinima na koji se obrazovni sistem može prilagoditi potrebama realnog sektora, gdje su spomenuti neki od vrlo uspješnih primjera edukacije postojeće i buduće radne snage ali i razvoja korporativne kulture u kompanijama koji su ključni za privlačenje i zadržavanje zaposlenika. Učesnici ovog dijela stručne rasprave su bili Ronald Sudić, član uprave za ljudske potencijale i korporativnu kulturu u UniCredit Bank d.d. Mostar, Hajdi Mostić, članica uprave kompanije Telemach i predsjednica Upravnog odbora Telemach Fondacije, Marija Sinanović, direktorica edukativnog centra Yellow Brick, Zoran Vuković, direktor ustanove za stručno obrazovanje odraslih WMTA Banja Luka, te Luka Glibo, savjetnik direktora za mjere aktivne politike zapošljivanja iz JU Zavod za zapošljavanje Republike Srpske.

IZJAVE

Ronald Sudić:

Kao banka koja na godišnjem nivou zapošljava od 100 do 120 radnika, od prvog dana njihobvog angažmana obuka je u našim rukama jer se radi o ljudima koji imaju uglavnom osnovnu kvalifikaciju. Najveći izazov je privući radnike traženih profila. Kako bi privukli nove radnikei mlade radimo brojne inicijative kao npr. 1400 osnovaca običavali smo o finansijskoj pismenosti te realizirali razne programe za studente – poput  mini MBA na fakultetima u Sarajevu i Mostaru. Mi ne čekamo da mladi ljudi dođu nama već da ih mi privučemo i onboard-amo.

Hajdi Mostić:

70% našim zaposlenima je Telemach bio prvo zaposlenje. Ocjenjeni smo kao najbolji poslodavac i upravo je to najveći izazov kako privući i zadržati radnu snagu. Zbog toga smo osnovali akademiju kako da mlade osposobimo. Dobijanje spleta znanja i vještina je rezultat procesa dugotrajnog treninga ali I mentorskog treninga u našoj kompaniji. Jedan od razloga zašto mlade privlačimo je upravo da radimo na razvijanju njihovog kritičkog razmišljanja i da posao činimo što zanimljivijim. Druga karakteristika je razvoj naše korporativne kulture, koja zadržava naše zaposlene, promoviramo raznolikost, jednakost i transparentan sistem nagrađivanja i napredovanja.

Marija Sinanović:

Zadovoljstvo mi je što već surađujem sa sistemima koji već imaju  razvijenu korporativnu kulturu poput UniCredit i  Telemach. Ali imamo jako puno još sistema u kojima još uvijek kasnimo naročito BiH koja kasni nekih 10 godina u odnosnu na region. Naročito kad je u pitanju razvoj HR kulture u kompanijama. Postoji ogroman potencijal da se ti sistemi unaprijedi zbog toga su nam potrebni još edukativnih centara koji će donjeti neke nove metode u razoju korporativne i HR kulture.

Kao zaključak ovog skupa, učesnici su zajednički definisali zaključke koje je potrebno hitno adresirati nadležnim institucijama sa ciljem što uspješnijeg sprovođenja reforme radno-pravnog zakonodavstva sa krajnjim ciljem smanjenja nezaposlenosti i sprječavanja odlaska mladih obrazovanih ljudi u inozemstvo, te zadovoljavanje potreba poslodavaca za kvalificiranom radnom snagom i rješavanje praktičnih problema poslodavaca kada su u pitanju radnopravni odnosi.

Ono što je potrebno konkretno provesti kroz mjere javnih politika su sljedeće preporuke koje bi riješile glavni problem tržišta rada u Bosni i Hercegovini, a to je rješavanje izazova zadržavanja domaće radne snage, sa jedne strane, i uvoz stranih radnika, s druge strane, i to kroz:

• Uvođenje fleksibilnijih formi zapošljivanja
• Konačno smanjenje doprinosa i poreza na rad
• Olakšavanje procedura i digitalizacija
• Usaglasiti propise kantona u FBiH, kao i entiteta i BD kako bi se izbjegao diskriminatorski tretman zaposlenika koji dolaze iz različitih političko-teritorijalnih jedinica te olakšalo poslovanje poslodavcima
• Omogućavanje sticanja stručnih i praktičnih znanja u toku studija
• Uspostavljanje boljeg sistema za stručno i dopunsko usavršavanje radnika