Hrana bi u skoro vrijeme mogla ostati duže zaštićena i higijenski ispravna u novoj plastičnoj ambalaži koja nije štetna za okoliš i u potpunosti je proizvedena od organskog otpada s poljoprivrednih farmi. Tako dobivena plastična ambalaža mogla bi se nakon korištenja slobodno baciti. Dapače, njenom razgradnjom bi u okolišu nastajale tvari koje hrane tlo. Iako je još u fazi istraživanja, novi materijal ima veliki potencijal za zamjenu PET ambalaže, navode znanstvenici.

Napredak PET-ovog konkurenta

Nova dobra vijest je da plastika sigurna za okoliš nije više nemoguć san. Naime, u razvoju su novi načini kojima bi se mogla učinkovito riješiti ogromna količina odbačenog plastičnog materijala koja prijeti uništenjem našeg planeta. Američki kemičari u svom najnovijem istraživanju prevode prirodni otpad u čiste prirodne polimere koje će zatim iskoristiti za izradu okolišno održive plastike. Tako će, smatraju optimistični istraživači, jednog dana vaši sendviči biti sigurno umotani u prozirnu ambalažu načinjenu od otpadnih ljuštura rakova i odbačenih drvenih strugotina. Nova zaštitna „plastična“ ambalaža imala bi čvrstoću plastičnog pakiranja na bazi polietilena u koje su danas umotani milijuni proizvoda u trgovinama diljem svijeta, no s jednom velikom razlikom – ona će se kasnije moći prirodno razgraditi. Kako nam je već poznato, polietilen je najčešće korišten oblik plastike za plastične ambalaže, a očekuje se da će njegova globalna potražnja dosegnuti gotovo sto milijuna tona u 2018. godini. Plastični polimerni spojevi produkti su industrije nafte te su promijenili živote ljudi diljem svijeta. No, budući da su uz sve industrijski pogodne karakteristike i neuništivi, naposljetku vode do promjene života na gore jer se prazne plastične čaše, boce bezalkoholnih pića i plastične vrećice gomilaju u oceanima i na obalama. Istraživači su već prije upozorili da će dugo nakon izumiranja čovječanstva, geološki sloj Zemlje bogat fragmentima plastičnih igračaka, slamkama za piće i plastičnim čašama od jogurta moći svjedočiti kratkom opstanku Homo sapiensa. Gušenje u plastičnom otpadu prijeti cijelom planetu. Čestice plastike nađene su u arktičkom ledu, a plutajuće plastične nakupine u oceanima mogle bi biti izvor opasnih infekcija i onečišćenja čak i za najudaljenije koraljne grebene. No, budući da države diljem svijeta oklijevaju suočiti se s izazovima globalnog zatopljenja i klimatskih promjena, potaknuti ljudskim rasipničkim korištenjem fosilnih goriva, laboratoriji širom svijeta nasreću rade na mogućim rješenjima – kako u pronalaženju načina učinkovitijeg korištenja energije, tako i (boljeg) iskorištavanja otpada prirodnog podrijetla. Najnovije istraživanje ove ideje opisano je u časopisu ACS Sustainable Chemistry and Engineering.

Raspad sigurne plastike hrani tlo

Istraživači su naizmjenično raspršili slojeve prirodnog polimera hitina – tvari koja čini egzoskelet rakova i nekih kukaca – i biljnog polimera celuloze kako bi napravili tanak, fleksibilan i proziran materijal koji bi, prema svojim svojstvima, jednog dana mogao zamijeniti PET (polietilen tereftalat). Celuloza je daleko najzastupljniji prirodni polimer kojeg svaka biljka sadrži u svojoj strukturi. Hitin možemo smatrati sljedećim najzastupljenijim prirodnim polimerom, kojeg proizvode rakovi, školjkaši, insekti i gljive. Nanotehnolozi dizajnirali su materijal tako da su naizmenično složili nanoslojeve ovih dvaju biopolimera. Sušenjem, novi materijal postaje čvrst, fleksibilan i proziran te ga je nakon upotrebe moguće baciti na gomilu za kompostoranje gdje će se nakon nekog vremena pretvoriti u, za tlo, hranjivu tvar. Takav proizvod daleko je od bilo kakve komercijalne proizvodnje. Još se dosta toga mora istražiti i postići te se mnoge prepreke moraju ukloniti. No, ovakva istraživanja su još jedan dokaz da kemičari i inženjeri intenzivno rade na zamijeni opasne plastike.

„Nekoliko smo godina promatrali celulozne nanokristale i ispitivali načine njihovog poboljšanja za korištenje u laganim kompozitima kao što je ambalaža prehrambenih proizvoda. Smatramo istraživanja u ovom području bitnima zbog ogromne tržišne prilike za obnovljive ambalaže koje se mogu razgraditi kompostiranjem te zbog povećanja važnosti dobrog i kvalitetnog cjelokupnog pakiranja prehrambenih proizvoda kako ljudska populacija nastavlja rasti“, rekao je James Carson Meredith iz Škole kemijskog i biomolekularskog inženjerstva, Georgia Institute of Technology.

„Naš materijal pokazao je smanjenje od 67 posto u propuštanju kisika u odnosu na neke oblike PET-a, što znači da bi, u teoriji, mogao hranu duže održati svježom“, dodaje Meredith.