U sektoru građevinarstva Bosne i Hercegovine posluje čak 30 brzorastućih kompanija, koje svojim inžinjeringom i stručnošću kontinuirano dokazuju šta sve mogu postići i izgraditi. Osim toga, u BiH su investitori svake godine spremni uložiti milionske iznose u infrastrukturu, no pojedini projekti ne mogu zaživjeti ni nakon nekoliko godina. Zašto se onda u BiH uglavnom sporo gradi i koje su to najveće prepreke bh. građevinarima?

Dio odgovora leži u publikaciji Svjetske banke “Lakoća poslovanja 2018” u kojoj su navedene samo neke poteškoće. U ovoj publikaciji BiH je među posljednjim zemljama u svijetu po procedurama za dobijanje građevinskih dozvola (166. na listi od 190 zemalja).

U kojoj mjeri takve procedure stvaraju probleme investitorima i građevinskim kompanijama u BiH, saznali smo u Udruženju za građevinarstvo i industriju građevinskog materijala pri Privrednoj komori FBiH.

U razgovoru za portal Poslovnih novina sekretar ovog udruženja Dženana Hodžić istakla je da je investitor u poziciji da planiranu gradnju stavi u neizvjesnost, zbog procesa rješavanja imovinsko pravnih odnosa i drugih procedura dobijanja dozvola.

„Tako se usporava građevinska aktivnost u zemlji. Prema podacima sa tržišta, najznačajniji problemi sa kojima se investitori i građevinske kompanije  susreću jesu oni koji proizilaze iz nesređenih regulacionih i urbanističkih planova. Postoje planovi iz perioda prije rata, a koji su poslije rata doživjeli izmjene i dopune i koji još uvijek nisu usaglašeni. Administrativni servis u ukupnom makroekonomskom ambijentu BiH nije efikasan da prati standarde i dinamiku privrede i investitora, a u prilog tome govori i činjenica da prema izvještajima Svjetske banke, kada je u pitanju izdavanje građevinskih dozvola, BiH je među najnekonkurentnijim zemljama na ljestvici“, kazala je Hodžić za portal Poslovnih novina.

Svaki novi objekat ili obnavljanje postojećeg zahtijeva najmanje urbanističku, građevinsku i upotrebnu dozvolu,  a uz to ide prateća originalna dokumentacija ili ovjerena  kopija: katastra, dokaza o vlasništvu, izvedbenog projekta, idejnog projekta itd.

Troškovi taksi i naknada za prikupljanje dokumentacije su visoki, a vrijeme izdavanja dozvola je dugo i razlikuje se od projekta do projekta, te od općine do općine.

„Specifičnost objekta i vrsta  zemljišta su također faktori od kojih zavisi proces i vrijeme dobijanja dozvola.  Mi raspolažemo sa dosta neiskorištene zemlje,  koju treba učiniti dostupnom investitorima, koje treba stimulisati za investiranje, smanjivši taksativne namete, sa ciljem da se poveća zaposlenost i privredna aktivnost zemlje. Međutim, vrlo su česti problemi samog tretiranja zemlje kao poljoprivrednog zemljišta, pretvaranja u građevinsko zemljište i u tom okviru neusklađenost plaćanja taksi. Digitalizacija i rekonstrukcija zemljišno knjižnog ureda i katastra nije gotova“, rekla je Hodžić.

Pojedine zemlje regiona prednjače u ovoj oblasti. Makedonija je lider u efikasnom administrativnom servisu, zatim slijede Mađarska i Rumunija.

„Proširimo li se dalje kroz EU, možemo istaći primjer Njemačke gdje vam je za registraciju predstavništva firme potrebno sat vremena i 50 eura”, navela je Hodžić.

*Kompletan članak pročitajte u specijalnoj publikaciji Poslovnih novina „Brzorastuće kompanije u BiH i regiji“