Prodajni objekti sarajevske kompanije ZOO centar omiljeno su mjesto za vlasnike kućnih ljubimaca, ali i riznica znanja o životinjama za sve one koji žele naučiti nešto novo. Ulaganje u ovu specifičnu djelatnost potpuno se isplatilo osnivaču kompanije Armanu Akšamoviću koji je u intervjuu za Poslovne novine govorio o početnim izazovima sa kojima se susreo prije 18 godina kada je pokrenuo vlastiti biznis, kao i poslovnim odlukama koje su dovele do brzog rasta ove kompanije.

Akšamović se prisjetio i nekih zanimljivih situacija u poslovanju ZOO centra, a govorio je i o problemima sa kojima se suočavaju poslodavci i pokretači biznisa u BiH.

ZOO centar je danas jedna od 667 brzorastućih kompanija u BiH sa stalnim rastom prihoda i zaposlenih. Podaci LRC-a pokazuju da je ZOO centar tokom 2016. godine prihodovao 744.635 KM. Već 2015. godine prihodi su porasli na 850.726 KM, a 2016. godine na 1,2 miliona KM. U 2014. godini kompanija je imala četiri uposlenika, a u ovoj godini u ZOO centru radi 14 osoba. Složena godišnja stopa rasta (CAGR) ZOO centra iznosi 29 posto.

“All we need is love. Sve što je potrebno je ljubav. Ljubav prema životinjama, to je pokretačka snaga Zoo centra. Svi u krugu moramo biti zadovoljni. Oni od kojih mi kao centar kupujemo proizvode, zatim mi kao kompanija, naši kupci i u krajnjem kućni ljubimac. Tako radimo već godinama i u takvoj postavci brzi rast naše kompanije je rezultat koji je jednostavno morao doći”, rekao je Akšamović za Poslovne novine.

Prije nego što je kompanija ZOO centar osnovana, kako ste i zašto odabrali da poslujete upravo u ovoj djelatnosti u kojoj poslujete? Šta je bila Vaša pokretačka snaga?

ZOO centar je osnovan 2000. godine sa ciljem da se pet-shop u BiH predstavi na jedan sasvim drugačiji način. Cilj je bio da ljudi mogu vidjeti neke primjerke životinja koje do tada u bh. zološkim vrtovima nisu mogli vidjeti, već samo na televiziji. Osnivanje jedne takve firme nije moglo proći bez ljubavi. Dakle, ljubavi prema tim istim životinjama. Od svog djetinjstva uvijek sam imao svog kućnog ljubimca, psa, mačku ili ribicu.

Tokom 2000. godine u Sarajevu je postojao samo jedan pet-shop i ja sam odlučio osnovati firmu koja će se baviti uvozom, izvozom i trgovinom kućnim ljubimcima.

Kakav je bio sami početak stvaranja i prvi dani poslovanja Zoo centra? Sa kojim izazovima ste se susreli i kako ste ih prevazišli?

Kada je firma počela sa radom, u radnom odnosu smo bili moj vjenčani kum i ja. Bilo je jako teško. Tada nisu postojale banke kao danas. Postojao je Zavod za platni promet gdje se predavao pazar i gdje su redovi bili takvi da se čekalo sat, pa čak i dva sata. Možete misliti kakvo je to bilo gubljenje vremena.

Teret na nama je bio ogroman na početku. Papirologija i administracija su bile priča za sebe. Jako dugo se čekalo rješenje sa suda, da ne pričamo o samoj našoj  djelatnosti, koja nije postojala u BiH. Morali smo se registrovati kao trgovina cvijeća. Sada je to drugačije.

Sve u svemu, bilo je teško pokrenuti ovaj biznis. U neku ruku, to je 2000. godine bio i luksuz. Svi mi možemo bez kućnog ljubimca, a bez životnih namirnica ne možemo. Ali ljudi su vremenom sve više uviđali da kućni ljubimac doprinosi socijalizaciji, smirivanju i onome što je poslije rata bilo potrebno mnogim ljudima, kako bi stali na svoje noge i nastavili živjeti poslije rata.

Koji momenti, dešavanja ili poslovne odluke su najviše doprinijele razvoju i stvaranju današnjeg Zoo centra?

Kada gledamo iz današnjeg vremena, meni nije jasno kako sam na početku uspio doći do nekih brendova i postati njihovih uvoznik za BiH. Nažalost, kao i danas, Bosnu i Hercegovinu u inostranstvu smatraju jednom čudnom zemljom, što ona i jeste. Bilo je teško uvjeriti strance da meni mogu dati robu koja je isključivo animalnog porijekla, i koja, ako se dobro ne skladišti i ako nije pod stalnom kontrolom, može biti izvor bolesti.

Već 2006. godine ja sam odlučio da sve što je potrebno uvozim sam. Danas sam zastupnik i distributer za devet svjetskih firmi. Moja odskočna daska je bilo otvaranje prodajnog prostora u SCC-u. Mnogi su bili protiv iz različitih razloga, ali ja sam bio uporan u svojoj viziji. Rekao sam sebi: šta je to skupo ako je prometno? Taj je potez bio odličan i otvorio je druge mogućnosti, za uvoz nove robe.

Dakle, počeli smo sa dvoje uposlenih, a sad nas je 14. Da bi radnik dao sve od sebe on mora imati dobru platu. Kod mene radi pet doktora veterinarske medicine, ali i uposlenik koji je završio Fakultet političkih nauka. Ako ljudima koji možda u početku nisu kvalifikovani date šansu, date im mogućnost učenja i napredovanja, oni čine jednu simbiouzu sa vlasnikom kapitala. To dugoročno donosi uspjeh.

Od osnivanja firme uvezao sam neke egzotične životinje koje su predstavljale šok  za pojedine ljude. Imao sam tarantule, pitone, iguane itd. Brzi rast naše kompanije je nešto što nam samo potvrđuje da smo sve ove godine bili na pravom putu.

Kompletan intervju pročitajte u specijalnoj publikaciji Poslovnih novina “Brzorastuće kompanije u BiH i regiji”.