Energetska tranzicija ili prema nekima – četvrta industrijska revolucija, trajaće decenijama i donijet će brojne nove izazove sa kojima koje će se svaka zemlja obuhvaćena ovim procesom morati suočiti. O specifičnostima energetske tranzicije u Bosni i Hercegovini, uticaju na ekonomiju, negativnim stranama koje ovaj proces nosi, kao i o budućnosti održivog razvoja i digitalizacije u našoj zemlji, Edhem Bičakčić, predsjednik BH K CIGRE i počasni član Međunarodne CIGRE za Poslovne novine kaže: „Energetska tranzicija u BiH će biti poseban izazov s obzirom da se 60% do 65% električne energije, ovisno o hidrološkim prilikama, proizvodi iz uglja. Također, interkonekcije sa susjednim elektroenergetskim sistemima su nedovoljne, nije razvijeno tržište električne energije, a i kapaciteti mreža, posebno distributivnih, nedovoljni su za integraciju distribuirane proizvodnje iz obnovljivih izvora. Zbog svega toga tranziciju energetskog sektora u BiH treba voditi u sljedećim okvirima: ubrzati aktivnosti na pripremi, donošenju i implementaciji nove zakonske regulative i potrebnih podzakonskih akata, te izradi i usvajanju strateških i planskih dokumenata; u procesu tranzicije, kao tranziciono gorivo koristiti ugalj; raditi na intenzivnoj gradnji obnovljivih izvora (vjetroelektrana, fotonaponskih elektrana, hidroelektrana, elektrana na biomasu) i na taj način potiskivati proizvodnju električne energije iz uglja; tokom tranzicije zadržati energetsku neovisnost; u procesu tranzicije održati pouzdan i siguran rad elektroenergetskog sistema; provesti pravednu tranziciju ugljenih regiona; osigurati stručne kadrove svih profila i potrebna sredstva za investicije; energetsku tranziciju voditi koordinirano, kontrolirano i transparentno; što prije uspostaviti organizovano tržište energije;  uspostaviti sistem za trgovinu emisijama (EU ETS – EU Emission Trading System);  uspostaviti sistem garancija o porijeklu energije iz obnovljivih izvora; povećanje energetske efikasnosti je jedan od uslova za uspješnu energetsku tranziciju; dati finansijsku i tehničku podršku istraživanju, inovacijama i konkurentnosti, bitnim za energetsku tranziciju. Kada su u pitanju obnovljivi izvori energija, onda Bosna i Hercegovima ima određene prednosti.  Insolacija je i do 40% veća u odnosu na zapadnoevropske zemlje, raspolaže velikim iskoristivim vjetropotencijalom, značajnim neiskorištenim hidropotencijalom i velikim količinama drvene biomase“.

Koji su ključni otežavajući faktori s kojima se na putu energetske tranzicije suočava Bosna i Hercegovina i kako ih prevazići?

„Energetska tranzicija zahtijeva provođenje kompleksnih procesa koji će pratiti mnogi izazovi i prepreke. Ključnu ulogu u vođenju ovih procesa trebaju imati državne institucije i javna preduzeća. U tom pogledu bih najprije spomenuo regulatorne i administrativne prepreke. Zbog kompleksnog mehanizma odlučivanja (država, entiteti, kantoni, općine…) može doći do kašnjenja u donošenju regulatornog okvira. Za intenzivnu i uspješnu gradnju novih proizvodnih kapaciteta na bazi obnovljivih izvora, neophodno je pojednostaviti procedure dobijanja potrebnih dozvola i te aktivnosti spustiti na niže nivoe odlučivanja (kantoni i općine). Potrebno je pojednostaviti izradu i usvajanje strateških dokumenata i ubrzati aktivnosti na izradi, donošenju i implementaciji nove legislative (državni i entitetski zakoni). Eenergetsku tranziciju treba prihvatiti kao razvojnu šansu a ne prijetnju, i to kroz povećanje broja održivih i humanijih radnih mjesta, bolji kvalitet okoliša i razvijeniju infrastrukturu. Kreirati uslove za intenzivno investiranje u obnovljive izvore, posebno pripremiti prenosnu i distributivnu mrežu da prihvati nove obnovljive izvore, jer je ista podkapacitirana. Potrebno je osigurati dovoljnjo finansijskih sredstava. Bosna i Hercegovina je zemlja u razvoju i nije u mogućnosti finansijski samostalno iznijeti energetsku tranziciju. Bez podrške međunarodnih finansijskih institucija kroz grantove i povoljne kredite, kao  i transfere znanja i iskustava, neće biti moguće uspješno uraditi pravednu tranziciju ugljenih regiona”.

Koji i koliki značaj ima CIGRA u ovim procesima?

„Brojnim aktivnostima, savjetovanjima, okruglim stolovima, stručnim skupovima, inicijativama Bosanskohercegovački komitet CIGRE, pronalazi rješenja za probleme u energetskom sektoru što značajno doprinosi ublažavanju klimatskih promjena, funkcionisanju elektroenergetskog sistema, njegovoj pouzdanosti i tranziciji čiji je konačan cilj dekarbonizacija i proizvodnja čiste – zelene energije. Povećanje udjela čiste energije u tranziciji energetskog sektora  je i u našoj zemlji odgovor na aktuelne klimatske promjene. U proteklom periodu, rukovodstvo našeg komiteta akcent je stavilo na osnaženju stručnog integriteta organizacije i to putem javnog djelovanja u odnosu na sva pitanja bosanskohercegovačke elektroenergetike. Svi članovi su redovno pozivani da predlažu i daju doprinos otvorenosti prema svim oblicima konstruktivne saradnje u zemlji, širem području jugoistočne Evrope i svijeta. Imamo više od 350 individualnih i preko 30 kolektivnih članova sa područja  cijele Bosne i Hercegovine. Naš komitet je potpuno ravnopravan član među 61 nacionalnim komitetom što znači da se očituje prilikom predlaganja i odlučivanja u organima ove međunarodne organizacije. Kroz zasjedanja, konferencije, radne grupe, studijske komitete, forume, ali i upravne organe Međunarodne CIGRE  mi smo uključeni u potpunosti u najnovija svjetska dešavanja, posebno oko energetske tranzicije. Ipak, mi samostalno kreiramo sopstvena rješenja za budućnost. Na organizacijama poput CIGRE je da  ovo ključno pitanje nastave rješavati i pružati pomoć u suočavanju sa ovim novim izazovom. CIGRE  je postalo mjesto za stručno i naučno promicanje i raspravljanje o budućnosti energetskog sistema zasnovanog na čistoj – zelenoj energiji”.

Kako će se energetska tranzicija odraziti na ekonomiju zemlje?

„Energetska tranzicija će direktno i indirektno uticati na privredni razvoj: preduzeća će morati da usvoje prakse upravljanja energijom (direktni uticaj); cijene ugljika će imati značajan uticaj na preduzeća koja izvoze u EU (indirektan uticaj); energetska tranzicija je prilika za preduzeća da smanje potrošnju energije primjenom mjera energetske efikasnosti; preduzeća će imati mogućnost da sama proizvode energiju kao prosjumeri i time umanje troškove.  Prilikom ulaganja u troškovno isplative,  energetski efikasne projekte i tehnologije, preduzeća će se susretati sa finansijskim, administrativnim i organizacionim preprekama. Energetsku tranziciju treba prihvatiti kao razvojnu šansu za Bosnu i Hercegovinu jer može doprinijeti pokretanju velikih investicionih projekata”.

Ima li energetska tranzicija nekih manje poželjnih ili negativnih strana?

“Neupitno je da energetska tranzicija košta. Procjena o tome koliko će se novca do kraja tranzicije morati uložiti pri prelasku na obnovljive izvore energije uvijek će ostati nedovoljno tačna. Zato treba odgovoriti na pitanje: koje su dobiti, a koji nedostatci energetske tranzicije. Svaki proračun troškova energetske tranzicije mora uzeti u obzir ne samo zaštitu okoliša već i efekat kako će se s vremenom smanjiti ekonomski i društveni troškovi klimatskih promjena. Energetska tranzicija u Bosni i Hercegovini u potpunosti izvodiva, a dugoročno isplativa iz ekonomske perspektive, ali proces moraju pratiti i adekvatne politike, odnosno neophodno je zajedničko djelovanje državnih organa kako bi ovaj proces mogao biti sproveden na adekvatan način. Ono što je izvjesno i što sada možemo da vidimo, jeste da ova tranzicija, ukoliko se ne sprovede na sveobuhvatan  način, stvara i negativne efekte po lokalne zajednice i radnička prava. Upravo važnost adekvatnih socio-ekonomskih politika proširuje pojam energetske tranzicije u pojam „pravedna tranzicija“. Pravedna tranzicija u ovom kontekstu referira se na socio-ekonomski pravedne politike koje će omogućiti da proces energetske tranzicije ima minimalne negativne posljedice po ekonomiju i društvo, uključujući rast siromaštva, gubitak radnih mjesta, itd. U međuvremenu, pojam pravedne energetske tranzicije je postao mnogo širi od problematike radničkih prava. Globalno zagrijavanje i klimatske promjene utiču na cijeli svijet, a električna energija i toplotna energija su potrebne svim ljudima. Dakle, eneregtska tranzicija mora obuhvatiti čitavo društvo”.

Često se ističe kako naša zemlja u privrednim procesima nije osvijestila potencijale koje imaju inovacija i digitalizacija. Gdje je nastao problem?

“Istraživanje i inovacije u Bosni i Hercegovini nisu na zadovoljavajućem nivou. Ovaj segment može i treba da bude snaga bosanskohercegovačke ekonomije, koja će dodatno doprinijeti rješavanju brojnih problema i osiguravanju cjelokupnog razvoja privrede. Da bi istraživačko-razvojna djelatnost postala temeljem razvoja naše ekonomije, potrebno je ovom segmentu posvetiti posebnu pažnju sa stanovišta uređenosti, organiziranosti, kadrovskog i finansijskog jačanja. Znači treba: kreirati okvir za uspješno poticanje istraživanju i razvoju; jačati kompetencije naučnog i stručnog kadra za potrebe privrednih procesa; povećati ulaganja i unaprijediti mehanizme poticaja inovacija; izvršiti transfer i implementaciju novih tehnologija. Uspjeh energetske tranzicije će u najvećoj mjeri ovisiti o raspoloživosti, organiziranosti, osposobljenosti i motiviranosti ljudskih resursa, kadrova koji će biti direktno uključeni u procese tranzicije. S druge strane upravljanje takvim kompleksnim energetskim sistemima neće biti moguće provesti bez potpune digitalizacije sistema, bazirane na vještačkoj inteligenciji”.

Šta je sa postojećim regulatornim i zakonskim okvirom? Ima li potrebe za izmjenama?

„Vezano za regulatorni okvir potrebno je razlikovati propise koje se donose na državnom te na entitetskom nivou. Prvi strateški dokument, koji pokriva aktivnosti povezane s dekarbonizacijom u Bosni i Hercegovini, je Strategija prilagodbe klimatskim promjenama i razvoj niskih emisija, koju je Vijeće ministara usvojilo 2013. Nacionalni akcioni plan za obnovljive izvore energije za Bosnu i Hercegovinu (NREAP) usvojen je 2016. NREAP je odredio cilj za 2020. za ukupni udio obnovljivih izvora energije u bruto finalnoj potrošnji energije. Opći cilj za Bosnu i Hercegovinu uključivao je 40% ciljanog udjela OIE u bruto finalnoj potrošnji energije do 2020. Iako još uvijek nema zvaničnih podataka može se reći da je Bosna i Hercegovina dostigla cilj za 2020. Ovaj nacionalni plan će biti zamijenjen Integriranim planom za energiju i klimu Bosne i Hercegovine (NECP – National Energy and Climate Plan). Entiteti su donijeli akcione planove za korištenje obnovljivih izvora električne energije i akcione planove energetske efikasnosti. Okvirnu energetsku strategiju Bosne i Hercegovine do 2035. godine Vijeće ministara Bosne i Hercegovine usvojilo je u augustu 2018. u kojoj je definirano 5 ključnih prioriteta: efikasno korištenje resursa; sigurna i pristupačna energija; efikasno korištenje energije; energetska tranzicija i odgovornosti prema okolišu; razvoj i usklađenje regulatorno-institucionalnog okvira. Entiteti su donijeli svoje strategije razvoja. Nedavno je Federacija BiH donijela 3 važna reformska zakona iz oblasti energije, kojima se podržava energetska tranzicija, definiše gradnja elektrana, način utvrđivanja i provođenja energetske politike, te promoviše proizvodnja električne energije i energije grijanja i hlađenja iz obnovljivih izvora itd… Dobro bi bilo da se na nivou Bosne i Hercegovine, donese Zakon o regulatoru električne energije i prirodnog gasa, prenosu i tržištu električne energije u Bosni i Hercegovini“.

Nacionalni akcioni plan za obnovljive izvore energije za Bosnu i Hercegovinu (NREAP) usvojen je 2016. i treba zamijeniti Integrirani plan za energiju i klimu Bosne i Hercegovine (NECP – National Energy and Climate Plan) koji teži kriteriju karbonske neutralnosti u 2050. godini. Kako je do sada tekla njihova implementacija?

„Integrirani plan za energiju i klimu Bosne i Hercegovine (NECP – National Energy and Climate Plan) uspostavlja veze između postojećih elemenata strateškog okvira, te definira novi pristup koji uvodi jaču saradnju između sektora. Realizacija ciljeva NECP BiH će doprinijeti dekarbonizaciji cijele ekonomije i time unaprijediti konkurentnost BiH privrede u evropskim okvirima. Ovaj novi strateški pristup treba da u 2030. godini osigura neometani proces dekarbonizacije energetskog sektora, koji teži kriteriju karbonske neutralnosti u 2050. godini. Krajem 2022. godine usvojeni su ambiciozni, ali izvodljivi ciljevi za Bosnu i Hercegovinu po pitanju emisija stakleničkih gasova, udjela obnovljivih izvora i ušteda energije do 2030. godine. S tim u vezi postavljen je sljedeći cilj: U Bosni i Hercegovini u 2030. godini smanjiti emisije stakleničkih gasova (sa ponorima) za  41.21% u odnosu na 1990, tj. na 15.65 MtCO₂.  Prema NECP-u, zahtijevani udio obnovljivih izvora u 2030. godini u Bosni i Hercegovini u bruto finalnoj potrošnji energije je 43.6 %“.

Hoće li Bosna i Hercegovina uspjeti izvršiti preuzete obaveze i ostvariti ciljeve?

„Kako bi postigli preuzete obaveze, odnosno izvršili zacrtano smanjenje u ukupnim emisijama stakleničkih gasova do 2030. godine, u Bosni i Hercegovini u narednim godinama bit će neophodno ugasiti preko 400 MW zastarjelih i neefikasnih termoblokova, nadomjestiti tu nedostajuću energiju proizvodnjom iz postrojenja na obnovljive resurse (čista energija), uvesti sistem trgovanja emisijama i implementirati brojne mjere energetske efikasnosti sa ciljem smanjenja upotrebe energenata i racionalizacije potrošnje energije. Za proizvodnju obnovljive električne energije do 2030. godine, za zahtijevanih 2.230 GWh, postoje realni potencijali da se izgrade planirani objekti snage 2.000 MW, od kojih su najvećim dijelom fotonaponske elektrane, preko 1.500 MW. I to su uglavnom privatni investitori, a jednim dijelom i javna preduzeća. Praktično moramo graditi 250 do 300 MW godišnje obnovljivih izvora. Ukoliko nadležni organi pokažu razumijevanje za izdavanje potrebnih dozvola, a javna preduzeća osiguraju potrebne kapacitete za priključak na prenosnu i distributivnu mrežu, Bosna i Hercegovina može izvršiti preuzete obaveze. Moram naglasiti, da nisu samo preuzete obaveze za smanjenje emisija stakleničkih gasova. Pored ovoga, preuzeli smo obaveze odsumporavanja termoblokova i ukoliko ovo ne uradimo ostati ćemo bez termoelektrana za nekolike godine“. 

Kakva je Vaša vizija i želja, a kakve su realne prognoze budućnosti Bosne i Hercegovine u smislu održivog razvoja, očuvanja okoliša i e mobilnosti?

„Razvoj energetike Bosne i Hercegovine treba bazirati na politikama održivog razvoja koje imaju tri aspekta: a) sigurnost snabdijevanja, b) konkurentnost cijena i dostupnost energije i c) politiku dekarbonizacije, odnosno korištenje čiste energije. Uz ciljano povećanje efikasnosti sektora i korištenja obnovljivih energetskih resursa Bosna i Hercegovina može dostići preuzete obaveze usklađene sa politikama EU. Investicije u nove projekte po svim aspektima energetske tranzicije u narednih 7 godina su planirane na nivou 7-8 milijardi EUR što će pozicionirati energetiku kao generator stabilnosti i održivog razvoja ekonomije Bosne i Hercgovine. Ukoliko se procesi vode koordinirano i osmišljeno, onda sekundarni efekti će dovesti do rasta zapošljavanja i povećanja konkurentnosti sektora. Zato energetsku tranziciju treba posmatrati kao razvojnu priliku. Kada su u pitanju izgradnja obnovljivih izvora ja sam optimista, posebno što najveći dio  će biti privatne investicije. Moram reći da sam suzdržan u pogledu aktivnosti elektroprivrednih kompanija, koje su dosta inertne, jer evo 30 godina nisu realizovali neki  značajan proizvodni objekat. Pitanje odsumporavanja u termoelektranama nije ni započeto i bojim se da li će ti projekti biti realizovani. Očiti primjer tromosti čitavog sistema je nemogućnost priključenja izgrađenih obnovljivih izvora na distributivnu i prenosnu mrežu. Promovisanje električne energije u saobraćaju je važno, jer naprimjer u EU saobraćaj je odgovoran za skoro 30% ukupnih emisija CO₂.  Od jednake važnosti je i negativan uticaj saobraćaja na  zagađenje zraka, posebno urbanih centara. Drugi važan razlog za promovisanje elektromobilnosti vezan je za činjenicu da nafta sa oko 90% učestvuje u zadovoljenju energetskih potreba ovog sektora, te se na taj način može smanjiti ovisnost o ovom uvoznom resursu.  Zato nadležni organi u Bosni i Hercegovini trebaju uvesti mjere za podsticaj kupovine i korištenja elektromobila i to: subvencijama dijela troškova kupovine elektromobila, ali i izmjenama zakonske regulative (smanjenje poreza i carina). Prelazak na elektromobilnost podrazumijeva izgradnju planske infrastrukture poput pametnih električnih punionica, ali i rješavanje zbrinjavanja baterija kod elektromobila”.