Vlada Federacije Bosne i Hercegovine utvrdila je prijedloge dva zakona čija bi primjena trebalo da bude novi podsticaj razvoju male privrede i poduzetničke infrastrukture. Jednostavnije kazano novi vjetar u leđa jačanju veoma značajnog privrednog sektora koji u talasu ubrzanog zatvaranja tvorničkih kapaciteta treba da hrani i narod i državu a zapošljavanjem zaustavi alarmantan odlazak u inostranstvo vrsnih majstora i tek završenih učenika zanatskih škola. Zakoni o poticaju razvoja male privrede i poduzetničkoj infrastrukturi usklađeni su sa propisima Evropske unije čijem se članstvu nadamo. S tim u vezi posljednjih dana smo pomalo rezignirani jer od predsjednice Evropske komisije Ursule von der Leyen tokom njene blic posjete BiH nismo čuli koje godine bi se to moglo dogoditi.

Oba navedena zakona upućena su Parlamentu FBiH na usvajanje, a dok se to dogodi Vlada i resorno ministarstvo treba da koncipiraju program poticaja koji će se bazirati na sredstvima u entitetskom budžetu. Iz saopštenja sa sjednice Vlade FBiH na kojoj su tekstovi zakona konačno uobličeni pomalo euforično se navodi da će za ove namjene biti izdvojeno 0,7 odnosno jedan posto godišnjeg budžeta. Premijer i ministri smatraju da je to “golemo” a malim privrednicima i sa njima dijelu javnosti je jasno da je to premalo i da će i u budućnosti država od privrede (bez razlike da li je velika ili mala) zahvatati i šakom i kapom, dakle bez mjere. Ona mjeri samo kad nekom nešto daje kao ovog puta.
Za podsticaj male pa i velike privrede važnije od procenata izdvajanja sredstava bi bilo da država, odnosno entiteti, smanje zahvatanja, uzimanja, katkad i otimanja novca koji privreda zarađuje u poprilično neuređenom i nesigurnom ambijentu. Poslodavci sa različitih nivoa organizovanja na to stalno upozoravaju ali narodski kazano njihova “ne pije vode”. Uzgred: strpljenje u iščekivanju da se to dogodi je na – minimalcu!

Kada je u pitanju zakon o poduzetničkoj infrastrukturi uočava se da će relevantnim institucijama na svim nivoima vlasti biti omogućeno sistemsko planiranje u razvoju poduzetničkih zona i tehnoloških parkova, poslovnih inkubatora i razvojnih agencija. S tim u vezi skrećem pažnju na činjenicu da u gotovo svakoj lokalnoj zajednici u BiH postoje lokacije i ostaci građevinskih objekata nekadašnjih proizvodnih pogona pa preporučujem da se prvo oni pretvore u parkove za nove tehnologije (dakle i proizvodnju robota i dronova u čemu su se naši stručnjaci i kompanije već pokazali uspješnim) pa da, tek kad se taj resurs iscrpi, zaoru ledine poljoprivrednog zemljišta. Nažalost kod nas, tri decenije nakon okončanja agresije, većina biznisa započinje dovođenjem bagera i građevinskih mašina na ledinu na kojoj bi, primjera radi, mogao odlično da se uzgaja bijeli luk. To povrće godinama na zelenim pijacama ali i marketima u bilo kojem gradu (ne samo kod nas nego i vani) ima najvišu cijenu. Moguće da su organizatori ovogodišnjeg Sajma privrede u sarajevskoj “Skenderiji” štand na kojem je izložen bijeli luk s razlogom stavili preko puta onoga na kojem su bili izloženi dronovi domaće proizvodnje.