Cijene zlata u svijetu ovog proljeća vrtoglavo rastu, a broj zlatarskih radnji u glavnom gradu Bosne i Hercegovine se smanjuje. Čak i u poznatoj zlatarskoj (Gazihusrefbegovoj) ulici na Baščaršiji u kojoj je sve više dućana za prodaju kozmetike, ljekovitih čajeva, krpica. A sve manje onih u kojima se nešto proizvodi iz čega treba izuzeti stare i nove čevabdžinice i buregdžinice!?

Na svjetskom tržištu uzavrele su i cijene nafte sa 70 dolara po barelu (s početka ove godine) do 90 dolara koliko iznosi u ovom času. Broj automobila u pokretu u svijetu i kod nas unatoč tome se ne smanjuje.

Rastu i cijene bakra. Rude tog metala u našim krajevima nema u respektabilnim količinama, ali ima drugih bogatih mineralima i metalima interesantnih geolozima i investitorima. Najveće bogatstvo svijeta baš kao i ove zemlje očito nije u bankarskim sefovima nego još uvijek u zemlji.

Na to je svojevremeno (2007. godine) upozoravala i prof. dr. Galiba Sijarić šefica Katedre za geologiju pokrečući inicijativu za otvaranje odsjeka geologije na ovomn fakultetu što je, kako od članova Naučno nastavnog vijeća tako i u Senatu Univerziteta  dočekano „na nož“.. Jedini koji je zdušno podržao ovu inicijativu bio je tadašnji direktor Energoinvesta mr. Džemail Vlahovljak cijeneći da bi to moglo biti izuzetno važno za ovu kompoaniju i ekonomski razvoj BiH u budućnosti.

Epilog: strani investitori su u BiH namirisali dobar biznis pa nam zemlju buše na sve strane. Naši uglavnom kopaju, stranci pametuju,  komanduju i definitivno – profitiraju.

Ovdje se odavno nije dogodio razvoj nekog novog domaćeg biznisa na bazi raznovrsnog prirodnog bogatstva i isključivo naše pameti. Sve se svodi na to da se ekonomski prostor pokriva hiljadama malih kompanija zasnovanih na informacionim tehnologijama čije je izučavanje u različitim oblicima uvedeno na gotovo svim fakultetima. Kao da je neko ko je zaslužan za takvu privrednu sliku BiH još prije nekoliko godina pročito vijest objavljenu tek minulog četvrtka o tome da bi Njemačkoj do 2040. godine moglo nedostajati čak 660.000 IT stručnjaka.

Da ne bi napravili grešku, kao u slučaju otvaranja studija za geologiju, hitno bi trebalo uvesti masovno učenje (studiranje) njemačkog jezika jer su kapaciteti postojećih centara za tu vrstu izobrazbe nedostatni i nerazgranati. Time bi smo konačno i na krajnje bezbolan način mogli uspješno  okončati priču o stotinama hiljada nezaposlenih i otvaranju perspektive sadašnjim i budućim mladim generacijama.

Ne govorim ništa napamet. Samo se ustvari podsjećam jednog razgovora poslovnih ljudi u Sarajevu s kraja 1993. godine na kojem se razgovaralo o ekonomskom oporavku BiH nakon okončanja agresije. Prof. dr. Anto Domazet je svoju besjedu završio riječlima „Učite djecu njemački“!  Ko ga je ozbiljno shvatio već je višestruko profitirao!