Mostarski pjesnik Aleksa Šantić, prije stotinu i više godina stihom je pozivao Bosance i Hercegovce da ostanu na rodnoj grudi. No odlazak mladih posebno iz Hercegovine u tuđinu nikad nije prestao a u periodu od početka devedesetih godina prošlog vijeka dodatno je povećan. Iz zemlje u kojoj problem nedostatka radne snage poprima dramatične razmjere iz Hercergovine je upućen poziv radnicima da se vrate u zavičaj.

Učinio je to Miro Martinović iz firme „Kvesić&Martinović“ iz Širokog Brijega koji je na osnivačkoj skupštini izabran za predsjednika Udruge poslodavaca Širokog Brijega. Prema njegovim riječima sada je idealna prilika da to učine! Najavljeno je da će rješavanje ovog problema biti prioritet Udruge a strategija će se zasnivati na privlačenju radnika posebno onih iz Njemačke, zemlje koja u posljednjih nekoliko mjeseci na razne načine vrbuje ovdašnju radnu snagu a pojedini predstavnici tamošnjih firmi se ne libe da ih hvataju za truke i vode na novo radno mjesto.

Hercegovački krš iz Šantićevog vakta danas je svojevrsna oaza biznisa, posebno u Širokom Brijegu u kojem trenutno djeluje oko 1.000 firmi sa 9.000 uposlenih koje ostvaruju prihod od 2,5 milijardi KM. To je gotovo 50 posto prihoda svih kompanija na području zapadnohercegovačog kantona. Tamošnji privrednici dugo godina nisu pokazivali interes za formiranje Udruge poslodavaca. Negativni trendovi u globalnoj i nacionalnoj ekonomiji su ih opredjelili da odgovor na postojeće i nadolazeće probleme mogu naći u udruživanju, sinergiji i zajedničkom radu na njihovom prevazilaženju. Za očekivati je da će slično dogoditi i u onim opštinama u kojima se poslodavci još nisu organizovali.

Događanja na tržištu rada preokupirali su ne samo poslodavce i njihove udruge već i vlade. Hrvatska se naprosto prepala da će ovog ljeta ostati bez potrebne stručne radne snage pa je već započela aktivnosti da angažuje gotovo dvadesetak hiljada radnika iz BiH. Zemlje Otvorenog Balkana (Albanija, Sjeverna Makedonija i Srbija) od 1. marta ove godine uvele su jedinstveno tržište rada. To značli da se razmjena radne snage odvija bez bilo kakvih administrativnih barijera i uz višestruke pogodnosti počev od mogućnosti obavljanja sezonskih poslova, preko smanjenja deficitarnih zanimanja i jačanja poverenja investitora do rasta ključnih sektora privrede.