Carine, porezi, PDV, privremeni uvoz, privremeni izvoz, marže, tarife…

Brodom, vozom, kamionom, avionom…  

Brzo ili jeftino, nije svejedno.

Lijek, klima uređaj ili staklena čaša? Svejedno je, bit će. Naravno da može.

I sve kroz smijeh i sa lakoćom.

Savladavanje labirinta propisa

Na prvi pogled veliki open space ured sa petnaestak radnika liči na redakciju kakvog medija ili računovodstveni biro. Ne biste baš rekli da tih petnaestak ljudi može u svakom trenutku sa bilo kojeg kraja svijeta za vaš račun donijeti bilo šta – lijek koji će spasiti nečiji život, stotinu veš mašina, hiljadu foto aparata ili pola miliona plastičnih kašičica za jednokratnu upotrebu u kafićima.

A špediterska kuća City Šped radi upravo to. Osnovali su je prije tačno 18 godina, kao porodični biznis, braća Amer i Mirza Klico. Prerasla je davno ova sjajna ekipa termin „city“ u svome nazivu, ali su ga zadržali. Firma je kroz godine rasla, na što svakako jesu ponosni, ali su još ponosniji na činjenicu da u njihovoj firmi ljudi ostaju dugi niz godina i da je doživljavaju kao vlastitu kuću.

Posao im je da svim ljudima koji trebaju uvesti ili izvesti bilo kakvu robu urade kompletnu logistiku i da ih provedu, sa što manje stresa i komplikacija, kroz zamršeni labirint prijevoza, procedura i propisa.

U prijevodu, to znači da robu prebacujemo sa polazne na dolaznu destinaciju, da je uvozno, odnosno izvozno ocarinimo i, ukoliko je potrebno, lokalno distribuiramo. Funkcioniramo kao agencija, nemamo svoja prijevozna sredstava. Naš kapital je, osim našeg znanja i kompetencija, baza sa preko dvije stotine ugovorenih prijevoznika u cijelom svijetu, kaže za Poslovne novine Mirza Klico.

Kako se gradi ime

A šta u praksi znači imati špediciju? Imati špediciju znači, prije svega, poznavati carinske propise, zakone o carinskoj politici, zakone o PDV-u. Špedicija ne postoji samo da bi neko za uvoznika uradio uvozno carinjenje i to u City Špedu naglašavaju.

Naša primarna uloga je savjetodavna, na način da mi uvoznicima ili izvoznicima savjetujemo šta je njima u tom trenutku, a u skladu s njihovim potrebama, najjeftinije, najbolje, najpraktičnije. Idemo do detalja da im doslovce crtamo određene procedure, naglašavamo koje papire moraju imati sada, koje možemo sačekati, koji su obavezni po dolasku robe i slično. Radimo im kalkulaciju svih troškova koji njima, na kraju, govore trebaju li oni uopće uvesti tu čašu i da li im se isplati, kažu.

Da bi ta čaša došla do krajnjeg korisnika – kupca u trgovini, uvoznik mora znati koliko košta transport, koliki je iznos carine, koliki je PDV, koliko košta špediterska usluga i kada sve te troškove ubaci u u kalkulator, uključujući svoju maržu, donosi konačnu odluku.

Godinu za godinom City Šped bilježi konstantan rast, kako prometa, tako i broja uposlenih.

Ne postoji roba, naravno u okviru zakona, s kojom ne radimo. Reklo bi se da naš portfolio uključuje sve – od igle do lokomotive, s tim da to nije fraza. Stvarno smo imali privremeni izvoz lokomotive koja je bila na remontu u Srbiji, pojašnjava nam team leader Kenan Velić, koji naredni mjesec obilježava punu deceniju rada u ovoj špediterskoj kući.

U portfoliju su i kućanski aparati, ali i, u vrijeme pandemije, covid testovi te, danas, vakcine za sezonske gripe i vakcine protiv morbila, što govori da mogu ispuniti sve standarde, uključujući prijevoz lijekova i sličnih supstanci koje zahtijevaju poseban temperaturni režim pri transportu i skladištenju.

Novi klijent, novi izazov

Svaki novi klijent i svaki novi uvoz su novi izazov. Niko ne voli presiju na poslu, ali mi smo na nju navikli i nekad mislim da ne bismo bili ovako dobri da je nema. Malo šta se može porediti sa osjećajem koji imate kada završite posao koji je hitan, nerijetko samo zato što je kasno javljen i za koji gotovo nije postojala šanssa da će biti završen na vrijeme. Još ako su u pitanju lijekovi, pa znate da je vaš rad spasio nečiji život, sreći nema kraja, kaže Snježana Nešković, žena koja je u City Špedu zadužena da ima sve carisnke propise „u malom prstu“.

A njihov posao jeste spašavao živote. Kao zanimljive slučajeve izdvajaju uvoz stentova za bolnice koji se ne mogu, suprotno uvriježenom mišljenju, uvoziti „na veliko“ već se uvoze po pacijentu.

Uvijek treba jedan, ali mi uvozniku savjetujemo da uveze dva. Jedan nosi u bolnicu, a mi posebnom carinskom procedurom privremenog uvoza pokrivamo drugi. Možda taj drugi neće trebati, ali imamo ga u pričuvi ukoliko se sa prvim nešto desi. Ako ne treba – sjajno, vraćamo ga proizvođaču, a uvoznik neće platiti bespotrebnih osam hiljada eura plus carinu i PDV. To je ta naša savjetodavna uloga. Imali smo jednom tu situaciju, preciznije bolnica, da stent nije bio u redu. Imali smo drugi u pričuvi i spašen je jedan ljudski život. Doktor tada daje izjavu da je jedan stent propao, drugi iskorišten, a mi tada pristupamo procesu carinjenja, objašnjavaju nam.

Kada se uvoze vakcine ili lijekovi, čija se vrijednost mjeri stotinama hiljada eura uvijek uvoznicima preporučujemo da otvore carinsko skladište za njihov smještaj kako ne bi plaćali carinu i PDV, dok uzorci lijeka ne prođu provjeru i analizu kod Agencije za lijekove. Ukoliko analiza ne prođe, lijekovi se moraju vratiti, a ukoliko je roba na skladištu, ne plaća se carina i PDV. Mi u principu to ne moramo raditi jer ćemo svoju uslugu svakako naplatiti, ali cilj je da svi uradimo posao najbolje što možemo i da i našim klijentima sačuvamo novac.

Nešto poput advokata

Carinski su zakoni „živa materija“ koja se mijenja iz godine u godinu i nije potrebno da ih dobavljači znaju. Treba ih znati agencija (špedicija) koja će ih na njihove poslove primjenjivati u njihovom najboljem interesu.

Mi smo vam kao advokati između stranke i suda – zastupamo interese klijenta za svoj račun. Tako bi možda bilo najlakše shvatiti ulogu špedicije, pojašnjava Klico.

Greške u njihovom poslu se plaćaju. Plaćaju ih klijenti. Grešaka u City Špedu nema ili se ispravljaju u hodu. Šale se da su čuli da postoji kategorija nezadovoljan klijent, ali da oni takve nikad nisu sreli.

Ponekad ima onih koji nisu zadovoljni našom cijenom, ali nikada nismo pogriješili i to nam je najvažnije. Vrlo smo oprezni i odgovorno poslujemo. Naš posao se ne završava uvoznim carinjenjem i klijentovim plaćanjem PDV-a i carine. U Regionalnom centru Sarajevo postoji grupa za naknadnu kontrolu koja ima pravo da nakon dvije godine od uvoznika traži svu dokumentaciju. Ako otkriju grešku na nekom tarifiranju, imaju vam pravo povući svu dokumentaciju i predmete iz prethodnih pet godina, tražiti nepravilnosti i naplatiti sve odjednom. Tako firme propadaju, kaže Snježana.

A kako sve počinje, najbolje znaju u odjelu za transport.

Koliko je jak lanac

Po zahtjevu i parametrima, naš je prvi posao da potražimo najbolju, najbržu i finansijski najisplativiju varijantu prijevoza. Uvijek je prvo pitanje želi li klijent brzo ili jeftino. U suštini to je to i kreće posao. Ima i smijeha i frke, ali se trudimo da se to ne vidi. Naši klijenti uvijek su u toku gdje se njihova roba tačno nalazi. Mi im to javljamo čak i kada ne pitaju. Znaju kada će im roba biti na carini, trudimo se da ništa ne zadržava vozila, papiri su uvijek čisti, ne može se desiti da zbog nekog našeg propusta kamioni ostanu na granici ili carini duže nego je neophodno. Mi kao špedicija moramo znati da ako neko uvozi hranu za životinje treba ići na granični prijelaz gdje ima veterinar jer ga nema na svakoj granici. Ovo je posao sa velikim brojem nepredviđenih situacija, ali sve što se može predvidjeti, radimo besprijekorno i možda je to razlog zašto nam se klijenti uvijek vraćaju, a postojeći ne odlaze od nas, kaže Faruk Varešanović, jedan od team leadera ovoga odjela te dodaje da čvrsto vjeruju da nije samo prazna priča floskula da je lanac jak onoliko koliko je jaka njegova najslabija karika.

A oni su sjajno uvezan tim, nerijetko od klijenta preuzimaju komunikaciju sa prvom adresom, preuzimaju od uvoznika kontakte i završavaju sve ono što je on, možda u neznanju ili brzini, propustio.

Ja moram znati šta traži naša carina, šta mora biti na fakturi, objašnjavam uvozniku šta da traži od svoga dobavljača bez čega ne može njegova roba ući u zemlju, pa bio to zdravstveni certifikat, recimo za rublje, ili temperaturni ispis za lijekove. Vrlo smo detaljni i nerijetko se dešava da recimo za jednoga klijenta godinama radimo samo jedan dio posla i onda dobijemo mail u kojem piše „od danas preuzimate sve“. To su situacije koje vam govore da niste samo dobri, već odlični u tome što radite, da vam klijent vjeruje i da s puno povjerenja stavlja svoj posao u vaše ruke, kaže Snježana.

Nije sve u novcu

Ono što potenciraju uposlenici City Špeda jeste povjerenje njihovih direktora i njihov odnos prema njima.

Oni se ne ponašaju kao direktori. Kada radimo posao, radimo ga svi zajedno, kažu. Ako je novi klijent, svi se uključujemo, pravimo ponudu da stvarno bude najbolje, open space je ured i svi u isto vrijeme komuniciramo, dovikujemo se, smijemo. Imamo sjajan lanac komunikacije.

Iz takve energije nastaju i sjajne stvari. Firma mnogo radi humanitarno, društveno korisne aktivnosti nisu im strane.

Kada se desio ovaj posljednji razorni zemljotres u Turskoj, jedan naš klijent, uvoznik, poklonio je tim ljudima 54 hiljade eura vrijednosti obuće. Poslao nam je dopis s molbom da organiziramo dopremu. Mi smo odlučili da transport i špeditersku uslugu uradimo gratis. Pomažemo sportskim kolektivima, kulturnim eventima, lokalnim klubovima i udruženjima. Nije sve interes, nije sve novac, kaže Mirza Klico te dodaje da im je važno i održivo poslovanje te da se trude da prijevoz koji organiziraju uvijek bude prijevoznim sredstvima sa euro 6 standardom, u pokušajima da, koliko god je moguće, smanje karbonski otisak koji ostaje iza njih.